Još malo ostalo je do najtužnijih i najponosnijih dana u Hrvatskoj – 18. studenog, kada su srpski i ini četnici, predvođeni zločinačkom JNA, izvršili pokolj nad nevinim ljudima u Vukovaru i Škabrnji, ubijajući i djecu, žene i starce. Iza tih barbara ostale su samo razrušene i opljačkane ruševine.
Inače, kao što se zna, ili bi se trebalo znati, bitka za Vukovar bila je najteža i najkrvavija u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu. Na grad je dnevno padalo i do deset tisuća granata. Nakon 87 dana opsade, grad je bio gotovo razrušen, (ostale su čitave tek neke srpske građevine), a okupacija Srba, JNA, Crnogoraca i domaćih izdajica završila je 18., odnosno 20. studenoga 1991. Za vrijeme te bitke zločinačka JNA se potpuno transformirala u vojsku koja je podržavala i provodila velikosrpsku politiku tadašnjeg predsjednika Srbije, balkanskog krvnika, Slobodana Miloševića. Nakon okupacije, koja je potrajala do sredine siječnja 1998. i mirne reintegracije, protjerana je i ubijena većina nesrpskog stanovništva iz toga područja.
O ratnim zločinima počinjenim nad ranjenicima i osobljem vukovarske bolnice, mučenjem i ubijanjem na Ovčari (ali i ne samo tamo) te odvođenje tisuća ljudi iz Vukovara u koncentracijske logore u Srbiji, sve se zna, ili bi se trebalo znati.
18. studenoga u ovom će se gradu – posebnog pijeteta – na mirnom i dostojanstvenom skupu opet mnogi pitati – gdje su naši najmiliji? Zbog čega još nisu kažnjeni srbijanski i ini ratni zločinci, iako postoje svjedoci, dokumentacija…Pored toga, gdje su masovne grobnice koje su ostale iza agresora, a koje do danas nisu pronađene?
Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) do prije dvije godine predlagala je da se prigodom svakog značajnijeg skupa (obljetnice) u ovom gradu – junaka pročitaju imena svih (!) poginulih i nestalih u borbi za Vukovar! Sva imena trebaju se čuti, a na inicijativu Grada Vukovara i gradonačelnika Ivana Penave dvije protekle godine imena 2717 žrtava čitaju se puna dva i pol sata na ulazu u Memorijalno groblje, a tako će i ove godine.
Ovo je važno tim prije jer su oni koji su dali svoje živote najzaslužniji za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu. Oni koji su dali svoje živote za Hrvatsku nikada ne smiju ostati- „bezimeni“!
Ako mogu Amerikanci svake godine 11. rujna u New Yorku pročitati imena svih 2977 stradalih u tamošnjem trgovačkom centru, zašto to ne možemo mi?
Na skupu u Vukovaru, 18. studenoga, na ulazu u Memorijalno groblje čuti ćemo po treći puta i imena svih onih koje hrvatske majke i očevi još traže!
Ti ljudi, stradalnici, a prije svega – junaci, nikada ne smiju biti zaboravljeni, a još manje pretvoreni u brojke, kao što se to dogodilo s Hrvatima nakon II. svjetskog rata, koje gotovo više „nitko“ i ne traži, a osobito ne zločince koji su mučili, strijeljali i zatrpavali nevine ljude kao da su najobičnija „stoka“.
Također, ponovno predlažemo da se u katoličkim crkvama na području Hrvatske, na nekom od zidova, napišu imena svih poginulih, stradalih i umrlih hrvatskih branitelja koji su rođeni ili živjeli u njihovu gradu ili selu.
Da se ne zaborave!
Inače, od povijesnog zaborava, spomen na svaku osobu branitelja palog u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu, čuva se u crkvi Sveta Mati Slobode u Zagrebu, gdje su u prostoru iza oltara, u kenotaf, prazan grob, uklesana imena više od 15 tisuća smrtno stradalih hrvatskih branitelja, od kojih je svaki predstavljen imenom, inicijalom očeva imena, prezimenom, godinom rođenja i godinom smrti.
Popis većine poginulih u Domovinskome ratu u Vukovaru postavljen je i u dvorištu Franjevačkog samostana župe Filipa i Jakova u Vukovaru.
No, žalosna je činjenica da na većini spomenika, od 150 dosad otkrivenih masovnih grobnica, nema imena i prezimena, već su uklesane samo – brojke!
Dakle, 18. studenoga ponovno ćemo se sjećati onih koji su dali svoje živote u Vukovaru i Škabrnji, ali ni ovom prigodom ne smiju se zaboraviti i osuditi ratni i ini zločinci!
