Često ljudi znaju s odmakom nekog vremena izreći činjenicu kako bi sada u određenoj situaciji bolje reagirali bolje se snašli, napravili bolji izbor nego prije u prošlosti.
Nepobitna je činjenica kako se vrijeme, kojeg nikad dosta, koje nam uvijek curi, ne može vratit iako bi to željeli. Ponekad poželimo vratiti kazaljke sata, poželimo imati mogućnost vratiti se u određene situacije, susresti se s nekim ljudima i reagiratii na bolji, primjereniji i za nas prihvatljiviji način.
Odrastemo s mišlju kako o nekim prošlim događajima nije dobro govoriti, kako smo preživjeli neugodne događaje jer smo ih ignorirali, nismo se uključivali u njih, potisnuli ih vjerujući da nas ne dotiču.
Iz ove perspektive prošle događaje drugačije promatramo, sigurni kako bi sve učinili drugačije, bolje. Bolje bi se obranili, bolje bi izabrali riječi ili prešutili kako drugog ne bi povrijedili, bili mudriji…..Često se u svojim misaonim procesima i previranjima bavimo prošlošću.
Kako i koliko prošlost utječe na nas?
Koliko uistinu prošli događaji utječu na nas? Kako i na koji način prošli događaji oblikuju naš sadašnji realitet posebno oni emocionalno snažni ili traumatski dođaji?
Trebamo li se i u kojoj mjeri baviti događajima koji su iza nas i koje ionako ne možemo promijeniti jer su se davno dogodili. Zašto bi se uopće bavili prošlim događajima, ljudima, situacijama emocijama?
Matrica prošlosti
Neovisno koliko neki događaji bili daleko u našoj prošlosti, oni su u nama i oblikovali su naše misli, uvjerenja i osjećaje, posebno davni događaji, oni koji su nam se dogodili u prvim godinama života.
Prve godine života u kojima smo stvarali sliku svijete, sebe i drugih, ključne su za naš razvoj. U tim prvim godinama stvorili smo „matricu“ koja nosi pohranjene podatke koji žive u nama duboko i snažno.
Dijete koje u prvim godinama života doživljava gubitak roditelja, bilo zbog smrti ili rastave roditelja, neće nositi sjećanja tog perioda, jer je premalo ali će „matrica“ memorirati događaje i osjećaje tog iskustva na dubokoj razini, koja osim što živi duboko u nama i utječe na nas
„Matrica prošlosti“ pohranjuje događaje, osjećaje i uvjerenja kojih nismo svjesni kada postanemo odrasli. No, odrasla će osoba, gotovo svakodnevno, iz „matrice prošlosti“ donositi odluku u svom odraslom realitetu. Izbijat će osjećaji iz matrice kada ih glasnici budu donosili, promatrati ćemo i doživljavati ljude i situacije sadašnjeg realiteta kroz podatke „matrice prošlosti“.
Tako će, primjerice dijete koje je ostavljeno od oca ili izgubilo oca u prvim godinama života u „matricu“ pohraniti osjećaje gubitka; tuge, odbačenosti, napuštenosti, te osjećaj manje vrijednosti. Dijete nerijetko rastavu, razlaz roditelja uzima na sebe, preuzima odgovornost vjerujući da je ono krivo za odlazak jednog roditelja. Matrica ce pohraniti i sliku djeteta koje ne zaslužuje i nije vrijedno ljubavi jer otac odlazi, roditelji se razilaze. Vjeruje, nažalost, da je ono krivo.
Nerijetko viđam djecu koja rastavu svojih roditelja uzimaju na sebe, nose teret krivnje koji nije,ne može i ne smije biti njihov teret. Razlaz, neslaganje roditelja je odgovornost roditelja. Kada se podatci pohrane u „matricu“oni nose puno krivih informacija, neugodnih osjećaja koji iz daleke prošlosti utječu na naš sadašnji realitet.
Matrica prošlosti se može mijenjati
Dijete koje je preuzelo odgovornost, osjećaj krivnje za razlaz svojih roditelja će u svom odraslom realitetu privlačiti ljude i situacije u kojima će često preuzimati odgovornost kada to i nije potrebno. Takvoj odrasloj osobi ćete vrlo lako izazvati osjećaj krivnje s kojim se ne zna ili teško nosi. Njegova pohranjena prošlost utječe na sadašnji realitet .
Često se zna dogoditi da u sadašnjem realitetu pretjerano reagiramo na neku situaciju, ljutimo se. Tada bi trebalo vidjeti je li naša reakcija primjerena stvarnoj situaciji ili reagiramo iz uvjerenja i osjećaja“matrice“. Očekuje li realitet takvu reakciju, primjerenu za sadašnjost.
Uvjerenja sam da je sadašnjost obojena emocijama prošlosti, te da nam određeni ljudi podižu uvjerenja i osjećaje koji su pohranjeni u “matrici prošlosti.“ To je prilika da mijenjamo podatke, uvjerenja i osjećaje koji nam više u „matrici prošlosti“ ne trebaju, da mijenjamo matricu.
Šef, u mom sadašnjem realitetu, koji me emocionalno eksplatira i zlostavlja nije slučajno u mom životu. On (ona) je prilika da uočim podatke „matrice prošlosti”, učim postavljati granice iz ljubavi prema sebi, jer je ljubav zaštiti sebe, te tako eliminirati osobnu odgovornost za realitet koji mi se događa i time spriječiti šefa ili bilo koju drugu osobu da me emocionalno ekslplatira, povrijedi. To je ljubav.
Time uviđam da je šef glasnik koji me uči o sebi, osobnoj odgovornosti u kojoj sam dužan zaštiti sebe u namjeri drugog da me povrijedi.
Što donosi promjena matrice?
Da bi promijenili podatke moramo prvo uočiti bazične podatke pohranjene u matrici.
Neka kriva uvjerenja matrice;
- takav kakav jesam nisam vrijedam ljubavi (zato i imam takvog šefa)
- ljubav se treba zaslužiti; zato odustajemo od sebe, ugađamo drugima
- život je okrutan i nepravedan( zato se uvijek dođagaju drame u mom životu)
- žena koja ima muža zlostavljača ( ….pa dobila je i što je zaslužila je prešutno, često nikada izgovoreno uvjerenje )…
Neki temeljni osjećaji matrice:
– Strah….u Bibliji je spominje 365 puta „Ne boj se“. Strah je nedostatak ljubavi….a gdje se ljubav prikrila ?
– osjećaj manje vrijednosti- nosimo ga svi u svojoj matrici
– osjećaj bespomoćnosti – drugi su odustali od nas pa smo i mi odustali od sebe
Kada osjećaji i uvjerenja izbiju iz „matrice „ potreban je „rad na sebi“. Dugotrajan, iskren, podržavajući rad u kojem ćemo proživjeti osjećaje koje nas oblikuju i prečesto koče u realitetu. Potrebno je uvidjeti da nosim i dobro i loše u sebi, a u ljubavi prema sebi i prihvaćanju sebe stvarati nove podatke u novoj „matrici sadašnjosti“, kako bi bili slobodni od bremena osobne prošlosti, te stvarali sjeme bolje budućnosti.
U promjenjenoj „matrici“ će tada temeljni potatak i uvjerenje biti LJUBAV:
- ZASLUŽUJEM LJUBAV – takav kakav jesam ne moram je zaslužiti, udovoljavati neprekidno drugima, odustajati od sebe. Rođenjem stječem pravo na ljubav, jer sa dijete Božije, koji nas bezuvjetno ljubi
- SMIJEM reći šefu da nisam „smeće „ i da zaslužujem poštovanje za svoj rad i trud.
- SMIJEM pogriješiti, jer sam čovjek koji na greškama uči.
- MOGU i MORAM imati pravo zaštiti sebe od bilo čijeg agresivnog ponašanja, pa i muževog.
- NISAM KRIV/A za razlaz svojih roditelja. To je njihov izbor i ne moram nositi osjećaj krivnje i odgovornosti.
- STRAH nosim kada izgubim povjerenje u Boga, život ili ljude koji su me iznevjerili.
- LJUBAV je lekcija koju učim u životu u odnosu s Bogom i drugima, kao i samim sobom sve dok živim.
Nove informacije i uvjerenja biti će temelj za novu avanturu koju nazivamo život. Nova matrica će biti dobra, bolja podloga za život u sadašnjosti i budućnosti, a temeljno uvjerenje i osjećaj koje nosi je ljubav.
Ljubav je osjećaj koji je u meni, ne trebam je zaslužiti. Samim time što postojim ljubljen/a sam od same ljubavi(Boga).
Ljubljen/a sam ovakav kakav jesam, te u trenutku osobnog rasta i razvoja dobivam ljubav .
Ljubav uključuje poštovanje i prihvaćanje kako života, tako i svega onoga što život u svojoj ljepoti i teškoći donosi.
U ljubavi učimo poštivati druge i sebe, kao i život spoznavajući Božju ljubav za kojom čeznemo i tragamo u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
https://skalinadazivota.com
