Ljubav je…….
Koliko god ljudi na svijetu ima, svatko bi dao svoje viđenje, razumijevanje i definiciju ljubavi. Možda se ne bi složili oko definicije, ali bi je razumjeli i prihvatili, iako se ne slože s mojim viđenjem i tumačenjem.
Puno knjiga, pjesama, filmova bili su i biti će inspirirani osjećajem ljubavi. Ljubav je temeljni ljudski osjećaj kojeg tražimo, za kojim čeznemo, koji nam treba i koji nas motivira.
Postoje različite ljubavi; majčinska, roditeljska, bratska, prijateljska….U svim ljubavima, u temelju je utkana ljubav prema Bogu, neovisno pronalazimo li Ga izvan sebe ili unutar sebe.
Koja je ljubav iskrena, čista, najdublja?
Kada isključimo ljubav Boga prema čovjeku i čovjeka prema Bogu,ljubav majke prema djetetu je neusporediva, snažna, iskrena, neponovljiva i neusporediva. Jednako važna, a i ne manje bitna, u našim životima je prijateljska ljubav. Svi imamo iskustvo kako istinski prijatelj postaje važnija osoba od brata ili sestre.
Pred prijateljem otvaramo srce, darujemo mu vrijeme, povjerenje, prijatelju otkrivamo tajne, prijatelj nas poznaje do srži, do najdubljih dubina.
Što smo spremni učiniti za istinskog prijatelja?
Ljube li se prijatelji u prijateljstvu istom mjerom, jačinom, snagom, spremnošću da se žrtvuju jedan za drugog? Iskustvo života nam pokazuje da se često prevarimo u prijateljskom odnosu. Prijatelj nas uspije iznevjeriti, izdati, izmanipulirati u svom viđenju ljubavi.
Ljubav čovječja je ograničena i nepotpuna, ukoliko nije usidrena, utopljena u Božjoj ljubavi. Kada se dogodi prava, iskrena, obostrana prijateljska ljubav, treba je definirati kao dar neba, dar kojega treba čuvati i cijeniti. Prijateljski odnos je prilika za obostrano učenje, međusobni rast u ljubavi .
Biblija nas uči, Božja ljubav prema čovjeku se očituje u poslanju Sina koji nam je dao primjer upravo prijateljske ljubavi;
” ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio Vas. Veće ljubavi nitko nema od ove;da tko život svoj položi za svoje prijatelje, vi ste moji prijatelji..“ ( Iv 15, 12-14 ).
Vrhunac prijateljstva je darivanje (žrtvovanje) života za druge, nema veće ljubavi. Ljudska ljubav, iako je potrebna, nažalost je i prevrtljiva, nepredvidiva. Ulazak Učitelja u grad svoje smrti upravo to i pokazuje. Narod koji je prepoznao Isusa kao kralja, „ Hosana ,blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje „ (Iv12,13 ).Ovdje se ljubav mase koja je pozdravljala kralja, koji je naviještao kraljevstvo ljubavi, pokazala kao neusidrena, prevrtljiva, povodljiva. Samo koji dan poslije masa, koja je pozdravljala, klicala, slavila dolazak Utjelovljene Ljubavi pokazala je i drugo lice ljubavi svojstveno samo ljudima;
„Raspni ga, raspni ga“ (Iv 19,6). Ljubav koja ljubi ne zaslužuje da bude osuđena. Što se dogodilo u srcima ljudi da osjećaj ushićenja, blagoslova pretvore u mržnju i želju za smrću? Ljudska ljubav se pretvorila u mržnju, srce koje je ljubilo je i zamrzilo. U Pashalnoj noći se očitovala Nebeska i zemaljska ljubav.
Ljubav koja sluzi čovjeku se očitovala u Gozbi ljubavi i pokazala što ljubav jest; ponizno srce koje služi učenici nisu razumjeli; „Zar ti meni da pereš noge“? upitao je Petar pokazujući da ne razumije služenje u ljubavi. Noć u kojoj su se pokazala i prokazala druga lica ljubavi, lica koja su raskrinkala slabost ljudske ljubavi, Pashalna noć nam pokazuje kako ljudska ljubav ima nebrojeno lica, kako Ljubav nije ljubljena. U noći ljubavi se dogodila izdaja i zataja prijateljske ljubavi. Ljubav je izmanipulirana poljupcem izdaje.
Poljubac – znak ljubavi postao je znak izdaje. Petar koji je vjerovao da je istinski, pravi prijatelj u istoj noći tri puta je zatajio prijateljstvo. Strah je bio jači od ljubavi. Potreba da staneš uz prijatelja u nevolji, da budeš uz njega, da posvjedočiš godine prijateljstva, u strahu su slomile ljubav .
Petar je zaplakao nad sobom, nad osobnom izdajom. Izdaja prijatelja, prijateljstva ostavlja gorčinu onome koji izdaje. Kada se u prijateljskom odnosu dogodi izdaja, zataja, prevara, manipulacija ljubavi, to dovodi do prekida odnosa. Ostaje gorčina ljudske promjenjive i prevrtljive ljubavi, i odnos se nužno prekida. Teško čovjek ima u sebi ljubavi ostati u prijateljstvu, koje te povrijedilo, iznevjerilo.
Božanska Ljubav ipak u konačnosti ukazuje što nam je činiti. Sva agonija Božje ljubavi umire na križu. Ljudska ljubav je pokazala što može i što je spremna učiniti kada ne razumije, prosuđuje, kada krivo očekuje. U nedostatku strpljivosti, nerazumijevanju ljubavi osudimo ljubav. Ljudska ljubav olako odustane od ljubavi, jer nije krojena po mjerilima čovjeka. Kada ne razumijemo, osudimo.
Čovjek je svojom ljubavi osudio, razapeo Ljubav. Razapeta ljubav nas uči što ljubav jest; „ Oprosti im Gospodine, ne znaju što čine“(Lk 23,34). Nakon svega; izdaje, zataje, krivog svjedočenja, osude, na križu ljubavi Isus oprašta i pokazuje što ljubav uistinu jest.
Pred Božijom ljubavi na križu možemo i trebamo se pokloniti, te učiti što ljubav jest;
Ljubav je razumijevanje drugog onakvog kakav on jeste; i slab i jak. Ljubav je prihvaćanje drugoga, bez očekivanja i potrebe da ga mijenjam, kako bi zadovoljio mjerila i potrebe moje ljubavi.
Ljubav je kada ne razumiješ drugoga, ali ga ne sudiš. Ljubav je kada drugoga čekaš i učiš biti strpljiv. Ljubav je kada opraštaš pogrešku drugog nebrojeno puta, bez zamjeranja. Ljubav je kada ne dopustiš drugome da te povrijedi jer voliš sebe. Ljubav je kada si bez riječi uz prijatelja u njegovoj nevolji, potrebi.
Ljubav je …….
