Prevencija maloljetničke trudnoće diljem svijeta organizirana je kroz edukaciju o spolnom odgoju
Problem maloljetničkih trudnoća star je koliko i svijet. Problem je to koji je u diljem svijeta bio sramota i za obitelj i za djevojku, a rješavali su ga na razne načine, ovisno o položaju i financijskom statusu. Tako su se siromašniji roditelji odricali svojih kćeri ili ih slali u katoličke institucije kod časnih sestara. Tako se, primjerice u Irskoj dogodilo da su časne sestre izrabljivale takve djevojke, vrijeđale ih na sve moguće i nemoguće načine, a njihovu djecu prodavale. Upravo zbog teškog fizičkog rada bilo je puno mrtvorođenih beba. Katolička crkva u Irskoj postala je omražena, iako je iz crkve došla isprika.
S vremenom su u školama shvatili da djecu treba obrazovati i o spolnosti, posebice stoga jer je roditeljima o toj temi teško razgovarati sa svojom djecom.
U Hrvatskoj je spolni odgoj naišao na otpor,iako se zapravo pokazalo da zemlje u kojima je uključen spolni odgoj imaju puno manji postotak maloljetničkih trudnoća i kasnije konzumiranje spolnih odnosa. Problem je očito u nedostatku informacija roditeljima, ali i lošim pokušajima edukacija koje su provodile različite udruge.
Spolni odgoj kakav se provodi u pojedinim zemljama ne svodi se zapravo o poticanju mladih na spolne odnose, već ona uči mlade kako treba izgledati dobra veza između dvoje ljudi, kada i s kim stupiti u odnose, te kako se zaštiti. Činjenica je da je danas djeci putem interneta dostupna svaka informacija, no informacija da su prve ljubavi prolazne, kao i da mlada djevojka ne treba pristati na spolni odnos s dečkom samo da bi ga zadržala, može se dobiti samo putem edukacije.
Upravo stoga, u nastavku su primjeri kako to izgledati u raznim državama svijeta.
Indonezija
Seksualni odgoj nije obavezan u Indoneziji. Jako je teško kupiti kontracepcijska sredstva neoženjenim parovima, a pobačaj je dozvoljen samo u slučaju ako je ženin život u opasnosti, te u nekim slučajevima ako je žena silovana. Škole se ne smiju smatrati sredstvom za podržavanje izvanbračnih seksualnih odnosa ili promocije LGBT parova, pa je jedini oblik seksualnog odgoja onaj koji drže udruge civilnog društva.
Rutgers, udruga iz Nizozemske koja je specijalizirana za seksualno i reproduktivno zdravlje, predaje seksualni odgoj u 38 škola u Indoneziji.Program je predviđen za djecu od 12 do 14 godina starosti, a bazira se na seksu, vezama, rodnim pitanjima i emocijama.
Djeca kažu kako su predavanja Rutgersa uglavnom u obliku igre. Muhammad, star 13 godina, kaže kako uživa u njima. „Naučio sam o spolovima i sebi. Naučio sam da je u redu izlaziti s curama, ali treba znati granice.“
Anita Rakhmi Shintasari, školska učiteljica, kaže kako je bila nervozna prije nego su počeli satovi seksualnog odgoja u školi. Ali od kada su predavanja počela, primjećuje manje djece koja odustaju od škole zbog braka ili tinejđerskih trudnoća.
U posljednjim godinama Rutgers je bio primoran napraviti nekoliko izmjena u svome kurikulumu, zbog pritiska konzervativnih snaga u Indoneziji. Morao je iz naslova maknuti riječ seks, sliku s naslovnice,jer je previše podsjećala na zastavu LGBT zajednice, te neke fotografije.
Unatoč kontroverzama, učitelji, roditelji i djeca govore kako ne žele prekid predavanja. Nasilje nad ženama je rašireno u Indoneziji, te čak 41 % žena kaže kako su bile žrtva psihičkog, seksulanog, emocionalnog ili ekonomskog nasilja. Obrazovanje je ključno u borbi protiv stavova koji dovode do toga.
Indija
Seksualni odgoj je rijetko u školama u Indiji. Do nedavno, većina Bollywoodskih filmova je cenzurirala seksualne scene iz filmova. Ali takva čednost nije prisutna u pravom životu u Indiji.
2012. godine svijet je šokiralo grupno silovanje i ubojstvo dvadesettrogodišnje studentice Jyoti Singh. Nakon toga, u 2013. godini broj prijavljenih silovanja skočio je za 26 %. Broj osuda ipak je ostao na istoj razini.
Zbog pobačaja ženske djece, omjer muškaraca prema ženama je 112 prema 100 (normalno je do 105 prema100). Takav loš omjer se smatra jednim od važnijih razloga za seksualno nasilje nad ženama.
Osim u privatnim školama, koje su dostupne samo bogatijim obiteljima, učenici rijetko imaju priliku izraziti se o vezama, ljubavi i spolnosti. Većina djece kaže kako nije problem što se seks karakterizira kao nemoralan, več kao nepraktičan. Roditelji očekuju da se djeca koncentriraju na obrazovanje, koje smatraju nužnim za bolje zaposlenje. Čak i kada dođe vrijeme za zaposlenje roditelji samo stave fotografiju djece u novine pod rubriku ženidbe.Drugim riječima, roditelji biraju kada i za koga će se udati njihove kćeri, odnosno oženiti njihovi sinovi.
Svaka generacija ima drugačije poglede na svijet od prethodne, ali ta razlika je u Indiji puno veća nego u drugim zemljama. Generacije rođene kasnih osamdesetih godina prošlog stoljeća odrasle su pod utjecajem zapadne pop kulture.
Šesnaestogodišnja Rushi kaže kako je seks uvijek bio dio indijske kulture. „Od nas potječe Kama Sutra koja je potpuno o seksu“. Na pitanje koga bi roditelji izbacili iz kuće kada bi saznali da su u vezi sva djeca podižu ruku. Djeca ne dobivaju u obitelji potrebne informacije, već kažu kako je Google njihov najbolji učitelj.
Toliko toga se mjenja u Indiji, ali riječ seks još plaši ljudi, kaže Rushi. To je ironično, dodaje, zato što ga sigurno puno ljudi u Indiji prakticira, čemu je dokaz podatak da je Indija druga najnaseljenija zemlja na svijetu.
Uganda
„Trebati ću golmana“. Jedan dobrovoljac se javlja dok se ostali dijele u timove. Na igralištu u Nsambya u Kampali, nogomet je alat u obrazovanju. Međunarodna agencija „Nogomet bez granica“ radi od 2008. godine s djecom izbjeglicama iz Ugande. Koriste nogomet kao sredstvo u obrazovanju širom svijeta, pomažući djeci svih uzrasta u učenju engleskog jezika i pripremajući ih za školu.
Jednom tjedno, u partnerstvu sa zdravstvenom organizacijom Tackle Afrika, imaju sate spolnog odgoja gdje uče djecu o sigurnim seksualnim odnosima, reproduktivnom zdravlju i pristanku na odnose. Mlađi uzrasti su u miješanim grupama, dok su starija djeca odvojena kako bi lakše razgovarali. Na ovim predavanjima djeca imaju priliku postavljati pitanja koja ne mogu postaviti drugdje.
Većina djece je pobjegla iz ratom zahvaćenih područja i nikada nisu imali prilike dobiti nikakvo obrazovanje o seksualnom odgoju. Pristup u Ugandi je da se ta tema ignorira. Također postoje zakoni protiv homoseksualnosti, koji istu drastično kažnjavaju. Iako je AIDS „najveći ubojica“ u Africi, razgovor o kontracepciji je još veliki tabu.
Na predavanjima djeca vide da je normalno postavljati pitanja o seksu. „Je li normalno imati seksualne odnose?“, pita jedna. „Ako nisi spremna nije“, odgovara predavač. Drugu zanima: „Ako si udana, trebaš li se svakako složiti?“. Slijedi odgovor: „Trebaš razgovarati”
U početku je postojao otpor roditelja prema spolnom odgoju i igranju nogometa. Često je teško djevojčicama dobiti dozvolu kako bi mogle igrati nogomet,j er za razliku od dječaka moraju obavljati kućanske poslove. Roditelji se također boje kako im tijelo ne bi postalo previše mišićavo. Ali s vremenom, nakon kućnih posjeta obiteljima i puno razgovora, mitovi o trudnoći, patrijarhatu i vračanju se odbacuju. Sada neke djevojčice treniraju mlađe dječake.
Nizozemska
U osnovnoj školi De Roos u Amsterdamu počeo je „proljetni vrući tjedan“. To je ime nacionalne inicijative tijekom koje svaka osnovna škola u Nizozemskoj ima dnevna predavanja o vezama i seksualnosti.
„Želimo upoznati djecu s temama kao što su osjećaji i seksualnost u ranoj dobi“, govori Elsbeth Reitzema iz Rutgersa, kojega financira nizozemska vlada. Oni su inicirali „proljetni vrući tjedan“ prije 14 godina.
„Istraživanja su pokazala kako, kada djeca uče o vezama i seksualnosti u ranoj dobi, postaju seksualno aktivni u kasnijoj dobi i donose odluke na temelju dobrih informacija“, dodaje Elsbeth. Otvoreni stav prema seksualnoj edukaciji u Nizozemskoj doveo je do najmanjeg broja maloljetničkih trudnoća u cijeloj Europskoj Uniji, 3,2 na 1000 djevojaka i taj broj je u padu.
Tijekom svojih predavanja, predavači govore puno više od samog objašnjavanja kako funkcionira reproduktivni sustav. Raspravlja se i tome kako pokazati svoje osjećaje i postaviti granice, seksualnoj raznolikosti, samopoštovanju i opasnostima na internetu. Najmlađim učenicima se objašnjava kako na svijet dolaze djeca, dok se starijima raspravlja o problemima kao što je seksualno nasilje.
Velika Britanija
Jess Hurts je nastavnica u osnovnoj školi St Matthew u Cambridgeu, gdje podučava djecu staru devet i deset godina. Nakon nekoliko dana učenja o promjenama na tijelu u pubertetu, pita djecu: „Što smo naučili što će se dogoditi?“
Djeca samouvjereno dižu ruke. „Hormoni i emocionalne promjene“, odgovara jedna djevojčica.To je četvrti dan seksualnog odgoja i edukacije o vezama od jednotjednog programa, koji pokriva sve od reproduktivnog sustava do potrebe za ispitivanjem sterotipa o spolovima.
St Matthew je progresivna urbana državna škola, ali sve škole u Britaniji će morati slijediti njezin program od jeseni 2020. godine, nakon što će seksualni odgoj doživjeti prve promjene u posljednjih 20 godina. Po novom programu koji je usvojila vlada, biti će obavezno za učenike osnovnih škola učiti o zdravim vezama, pubertetu i sigurnosti korištenja interneta. Srednjoškolski učenici će učiti o odijevanju, seksualnoj eksploataciji, te nasilju u obitelji, kao i štetnosti internet sadržaja. Sakaćenje ženskih organa, poremećaji u prehrani, droga, alkohol, dijeljenje privatnih fotografija, seksualnost i mentalni zdravstveni problemi su među temama pogodnim za raspravu.
Međutim, neke grupe roditelja su prosvjedovale protiv ovih promjena. U jednoj školi u Birminghamu djecu se podučavalo o pravima LGBT osoba, a program je suspendiran zbog pritiska roditelja dok nove promjene ne stupe na snagu.
Nikaragva
Kako bi vidjeli kako izgleda seksualno uznemiravanje, grupa dječaka u Nikaragvi igra igru „el puente“, u prijevodu „most“. Dječaci, starosti od četrnaest do osamnaest godina, stoje u dva reda okrenuti jedni prema drugima. Jedan po jedan, dječaci hodaju između redova – prelazeći most – dok im ostali dječaci dobacuju, ismijavaju ih i gledaju ih. Kako se osjećate kada dođe vaš red? Neugodno, svi odgovaraju.
Radionica se održava u školi i fokusira se na dječake. Organizirana je od Redmasa, mreže organizacija u Nikaragvi koja je dio globalne mreže udruga i UN partnera, a rade na poboljšanju jednakosti spolova i ljudskim pravima širom svijeta. Ove lekcije za tinejdžere sastavljene su od igara, igranja uloga i vježbi. Dječake se uči o jednakosti spolova, spolnosti i zdravim vezama. Također ih se potiče na poštovanje LGBT osoba.
Seksualni odgoj i edukacija o odnosima u vezama nije obavezna u Nikaragvi, te se često zanemaruje. Nikaragva ima snažnu kulturu mačizma i jedan od najvećih postotaka tinejđerskih trudnoća u Južnoj Americi, visok postotak smrtnosti majki na porodu, rašireno seksualno nasilje nad djevojkama, a pobačaji su ilegalni.
Dječaci smatraju da se moraju ponašati mačistički, te „biti pravi muškarci“ pred svojim vršnjacima, govori Ruben Reyes, voditelj programa u školama. On kaže kako je cilj radionica osloboditi dječake od mačističkih vjerovanja.
Osamnaestogodišnji Walter kaže kako je mislio da žene moraju „služiti“ muškarca i obavljati sve u kući. Njegov vršnjak Emmanuel kaže kako je vjerovao da muškarci moraju biti snažni i dominantni. Dječaci su također rekli kako su smatrali kako kontracepcija nije njihova briga s obzirom da se trudnoća ne događa njima.
Sami dječaci tvrde kako se njihovo ponašanje promijenilo zahvaljujući radionicama. Emmanuel tako govori kako se sada umiješa kada vidi maltretiranje djevojaka i upozorava prijatelje koji se loše ponašaju prema svojim djevojkama.
Reyes objašnjava kako se dječaci ne ponašaju mačistički sami od sebe, već zbog pritiska društva, a kako bi osjetili pripadnost. Na radionicama su naučili suosjećati s djevojkama, ali i riješiti se pritiska vršnjaka da lošim ponašanjem prema djevojkama dokažu kako su „pravi muškarci“.
U nastavku donosimo podatke po zemljama o dozvoljenoj dobi ulaska u seksualne odnose i broju tinejdžerskih trudnoća
Kina
Dozvoljena dob: 14
Broj maloljetničkih trudnoća: 7/1,000 (svjetski prosjek je 45)
Kenija
Dozvoljena dob: 18, iako postoje prijedlozi spuštanja na 16. Homoseksualnost je ilegalna
Broj maloljetničkih trudnoća: 82/1,000
Demokratska republika Kongo
Dozvoljena dob: 14 za žene, 18 za muškarce
Broj maloljetničkih trudnoća: 125/1,000
Sudan
Dozvoljena dob: mora se biti u braku, ali se može oženiti u bilo kojoj dobi. Homoseksualnost je ilegalna i kažnjiva smrću, ali ovaj zakon se ne primjenjuje uvijek
Broj maloljetničkih trudnoća: 67/1,000
Brazil
Dozvoljena dob: 14
Broj maloljetničkih trudnoća: 63/1,000
Peru
Dozvoljena dob: 14
Broj maloljetničkih trudnoća: 48/1,000
Švedska
Dozvoljena dob: 15
Broj maloljetničkih trudnoća: 5/1,000
Meksiko
Dozvoljena dob: varira u različitim saveznim državama, od 16 do 18
Broj maloljetničkih trudnoća: 61/1,000
Portugal
Dozvoljena dob: 14, ilegalno je imati seksualne odnose s mlađima od 16 ako se „iskorištava njihovo neiskustvo“
Broj maloljetničkih trudnoća: 10/1,000
Njemačka
Dozvoljena dob: 14, dok god osoba starija od 21 godinu ne iskorištava „manjak kapaciteta maloljetnika za samo odlučivanje“
Broj maloljetničkih trudnoća: 7/1,000
Japan
Dozvoljena dob: 13
Broj maloljetničkih trudnoća: 4/1,000
Pakistan
Dozvoljena dob: treba biti oženjen. Minimalna dob za to je 18 za muškarce i 16 za žene, ali česti su brakovi djece. Homoseksualnost je ilegalna
Broj maloljetničkih trudnoća: 38/1,000
U Afganistanu, Gazi, Iranu, Kuvajtu, Libiji, Maldivima, Omanu, Kataru, saudijskoj Arabiji, Siriji, Ujedinjenim arapskim emiratima i Jemenu treba biti oženjen za stupiti u seksualne odnose.
Izvor: Guardian
