Roditelji se često žale kako ih nitko ne pripremi na ovu najveću životnu ulogu, te kako nema škole koja te uči kako biti roditelj.
Iz obitelji ponesemo u realitet života određene obrasce ponašanja, vjerovanja, neizrečena i neosvještena očekivanja i u konačnosti sliku o sebi. Slika o sebi je oblikovana unutar obiteljskog sustava, neovisno o kojem je riječ. Slika o sebi važna nam je, jer nosi podatke o obiteljskom sustavu koji nas je oblikovao.
Obitelj je, kao ljudska vrednota, svima važna; roditeljima, djeci, mladima, odgojiteljima, učiteljima i svima onima koji se na bilo koji način bave obiteljima i djecom.
Razni stručnjaci definiraju obitelj iz svog kuta, naglašavajući odgoj kao važnu komponentu obitelji. Svi se slažu kako u odgoju najvažniju ulogu imaju roditelji.
U odgoju djece važan je svaki član obitelji
Obitelj, definirana kao sustav, donosi jedan pristup promatranju obitelji u kojoj su važni svi članovi obitelji i njihova interakcija koja se neprekidno događa. U obitelji je važna interakcija na svim razinama; verbalnoj, tjelesnoj, emotivnoj i duhovnoj.
U takvom obiteljskom sustavu svi imaju jednako važnu ulogu; roditelji, djeca, braća, sestre, bake i djedovi, jer svojom međusobnom interakcijom utječu snažno jedni na druge.
Odnos koji najsnažnije oblikuje dijete
Najvažniji odnos, koji dijete najsnažnije oblikuje, jest odnos između oca i majke. Za dijete je posebno važan odnos s majkom posebno u prvim godinama života. Neki obiteljski sustavi su funkcionalni (odnos između partnera, oca i majke je skladan, međusobno podržavajući) i u takvom odnosu djeca se osjećaju sigurno, prihvaćeno i voljeno od roditelja i ostalih članova obiteljskog sustava.Takav obiteljski sustav će vrlo pozitivno utjecati na dijete.
Nažalost, svjedoci smo kako postoje i disfunkcionalni sustavi u kojima gotovo ništa ne funkcionira; odnos između muža i žene je nefunkcionalan, prepun nerazumijevanja, bez podrške i nerijetko u sebi nosi agresiju, vrijeđanje i nepodržavanje. I takav obiteljski sustav neupitno utječe na dijete, nažalost s negativnim posljedicama.
Stvaranje slike o sebi
U našoj slici o sebi memoriran je zapis koliko smo bili voljeni unutar obitelji, koliko smo bili podržani u rastu i razvoju, koliko smo bili dobrodošli u svojoj obitelji, koji su nam osjećaji i djelovanja iz osjećaja dopušteni, a koji nisu.
Danas, nažalost, sve više djece dolazi iz disfunkcionalnog sustava u kojem nema vremena za dijete, roditelji međusobno ne funkcioniraju, pa čak niti u odnosu na dijete. Sustav u kojem su se uloge zamijenile, sustav vrijednosti je drugačiji, te umjesto roditelja djeca određuju način odgoja. Djeca postavljaju zahtjeve i potrebe koje se moraju odmah i sada zadovoljiti.
Roditelji se nerijetko prilagođavaju tim potrebama, jer ne znaju, ne žele ili se boje postaviti granice svojoj djeci pod krinkom liberalnog i popustljivog odgoja u kojem djeca postaju roditelji sami sebi. To je uloga koja im nikako ne pripada i s kojom se ne znaju i ne mogu nositi. Taj je teret prepuštanja djeci težak.
Odgoj se kroz vrijeme mijenja
Naime, ne tako davno imali smo strogi, autoritarni odgoj u kojem su roditelji bili oni koji su postavljali pravila obiteljskog sustava, ne dovodeći ih nikada u pitanje. Roditelji su određivali pravila i potrebe cijele obitelji. Dijete je u takvom sustavu jasno znalo što se od njega očekuje, koje oblike ponašanja roditelj može tolerirati, koje su njegove dužnosti i obveze.
Uloga oca je bila više prisutna, gotovo dominantna. Otac je bio figura koja se poštivala, koja je mogla za dobrobit djeteta i kažnjavati dijete, nerijetko i fizički. Odgoj koji je imao svoje zakonitosti, ali i nedostatke, bio je strog, krut, težak.
Danas je odgoj pretjerano popustljiv. Uloga oca je gotovo zanemarena, prepuštena je majci, a nerijetko i samoj djeci. Popustljivi odgoj je u središte stavio dijete koje postavlja i zahtijeva da se njegove potrebe zadovolje odmah i sada.
Može li odnos roditelj i djece biti prijateljski odnos?
Popustljiv odgoj nerijetko uključuje prijateljski odnos s djecom, odgoj u kojem se dijete stavlja u isti, ravnopravni odnos s roditeljima, odnosno roditelji postaju prijatelji svojoj djeci. Prijateljski odnos s djecom nije realan i ravnopravan odnos. Roditelj djetetu prvenstveno mora i treba biti odgojitelj, onaj koji je emotivno zreliji i odgovorniji od djeteta, te odgovoran za rast i razvoj djeteta.
Popustljiv odgoj je odgoj u kojem nema pravila ili se dogovaraju s djetetom, odgoj u kojem je odgovornost djeteta zaboravljena u kojem je sve neodređeno, nejasno i pretjerano slobodno. Popustljiv odgoj stvara nezadovoljnu, nezahvalnu djecu koja ne žele i ne poštuju roditeljski autoritet, a niti bilo koji drugi autoritet s kojim se dijete u realitetu susreće.
Postavljanje granica
Dijete koje treba biti vođeno i odgajano nesvjesno određuje način na koji će ga roditelji odgajati. Kako je to moguće?Roditelj se danas boji postaviti granice svome djetetu, ne uči ga odgovornom ponašanju, ne uči ga emocionalnom prihvaćanju emocija s kojima se susreće u obiteljskom sustavu.
Kako je moguće da dijete nakon što je izrastao u odraslu osobu bude nezahvalno, ljuto i frustrirano u odnosu na svoje roditelje? Zašto je ljutito na roditelje koji su ga odgajali, roditelje koji su iskazali bezuvjetnu ljubav, brigu, pažnju, razumijevanje?
Što se događa u obiteljskom sustavu? Sustav u kojem je pravilo da nema pravila nije dobar sustav. Dijete treba i mora imati pravila koja uči, poštuje i koja ga oblikuju.
Sustav u kojem uloge nisu jasno definirane, posebno uloga roditelja koji se pri tome međusobno ne poštuju i ne razumiju, nije dobar sustav. To je sustav u kakvom se dijete ne uči poštivanju.
Sustav u kojem djeca zahtijevaju da njihove potrebe, koje su nerealne i nisu u skladu s rastom i razvojem djeteta, budu zadovoljene nije dobar sustav, jer dijete mora unutar obitelji učiti poštivanje prioriteta, te naučiti prihvaćanje i negativnih osjećaja koji se pojave zbog nezadovoljstva neispunjenim, a očekivanim.
Sustav u kojem se roditelj boji postaviti ispravne granice je sustav koji uči dijete da može dobiti što želi, ponašati se kako želi, bez da se uči odgovornosti.
Također, sustav u kojem se dijete uči da potiskuje svoje osjećaje nije dobar sustav. On stvara djecu koja potiskuju ljutnju koja se očituje kroz nezadovoljstvo, posebno prema autoritetima, učiteljima, a u konačnosti i prema roditeljima .
Što roditelja čini odgovornim roditeljem?
Odgovoran roditelj uočava kako i na koji način je on oblikovan od svog obiteljskog sustava, te kako i u kojoj mjeri je preuzeo uloge obiteljskog sustava koje prenosi na svoje dijete.
Odgovoran roditelj uočava i proživljava osjećaje koje mu dijete kroz odgoj „podiže“, uočava kako mu dijete pokreće njegove pohranjene emocije iz obitelji koja je njega odgajala, a koje se pojavljuju u interakciji s djetetom kojeg odgaja.
Odgovoran roditelj je roditelj koji se ne boji postaviti granice djetetu i ne boji se reakcije djeteta na postavljenu granicu. Odgovoran roditelj, odgajajući svoje dijete, odgaja i sebe u namjeri da ispravi pogreške svojih roditelja koji su ih pravili odgajajući njega. To radi bez ljutnje i zamjeranja svojim roditeljima, već s razumijevanjem propusta koje su njegovi roditelji učinili, a zbog čega će se truditi ne prenijeti te pogreške u odgoju svoje djece.
Odgovoran roditelj je roditelj koji dopusti sebi pogrešku bez okrivljavanja i pretjerivanja, bez drame u kojoj osjeća pretjeranu krivnju za propuste.
Roditelj koji raste kroz odgoj svoga djeteta, koji uočava osobnu nesavršenost je odgovoran roditelj, pri čemu obiteljski sustav činim mjestom u kojem svi uče, svaka osoba na svojoj razini, a takav sustav obitelji je mjesto u kojem dijete raste i razvija se, osjećajući se sigurnim, prihvaćenim, podržanim i voljenim.
https://skalinadazivota.com
