Može biti jednaka sramota i ljevici i navodnoj desnici što su pripadnici prve pokušali ukrasti hrvatskim državljanima opravdan i legitiman prosvjed, a ovi drugi plašili narod jugoslavenskim i ljevičarskim karakterom prosvjeda. Oba krila pokazala su da im nije strana Agitacija i propaganda KPH/KPJ. Pokazalo se da prosvjed nije bio plod ljevičarenja. Pokazalo se da nije bio ni jugoslavenski. Sad su i ljevica i navodna desnica jednako razočarani. Narod ih je prozreo i okrenuo im leđa. Pali su na ekologiji! Sva ostala područja dosad su uspješno manipulirali.
Autor: Nenad Piskač
Suvremeni Agitprop iz desnog dvorišta.
Pripadam među one koji najprije očiste svoje dvorište prije negoli pogledaju u tuđe. Lijevo dvorište nije moje i nikad ne će biti. Zato desno nastojim držati urednim i stalo mi je da bude uzorno. A u tom se dvorištu danima prije prosvjeda valjalo smeće, kontejneri otpada, toksična manipulacija. Sastavio sam za osobnu uporabu popis osoba koje su svojim objavama na društvenim mrežama (ponajviše na FB-u) uporno i bez argumenata sustavno, agitpropovski jednoumno ogađivali prosvjed. Koliko je tu „hrvatina“, „desničara“, „demokršćana“, „branitelja“, „komentatora“, „analitičara“ i propalih političara, toliko da ti pamet stane. Tko bi se punim imenom i prezimenom toliko i tako javno blamirao a da nema neku satisfakciju, korist ili plaću za taj, pokazalo se, uzaludan i nečastan posao.
Gospodin Dražen Đurović, liječnik, bivši saborski zastupnik i dragovoljac HOS-a u Domovinskom ratu, na svom je fb-zidu iznio jednu listu propagandista i njihovih boli-glava-„argumenata“. Preporučam pročitati. Uz bok navedenima idu i druge velike „hrvatine“ bez kojih naše društvene mreže ne mogu disati ni jedan dan. Non-stop su online. Čak i nježno kritiziraju svoje gazde u nevažnim pitanjima.
Znamo, njihova je prava funkcija zapišati javni prostor, steći naklonost određenog dijela ciljane publike. A onda u kriznim situacijama maske im padnu i naše se vrle hrvatine pretvore u zgoljne propagandiste u službi gazde. Kad kriza prođe, rade po starom. Malo hrvatuju, malo ukazuju, malo ovo – malo ono, ništa ozbiljno i temeljito, malo kritiziraju lijeve, malo srpske korisnike proračuna, ali nikad ne kritiziraju svoje gazde, koji i njih i nastrane lijeve udruge i nelustrirani srpski etnobiznis – plaćaju našim novcima. Gazda je uvijek dobar, pa i kad plaća protuhrvatske projekte, ako kojim slučajem nije dobar, onda je gazda manje zlo od većega zla. I ošini po prašini ukrug istu pjesmu već dvadeset i šest godina.
Prosvjed u Zagrebu čini se (nadam se) stavio je točku na takvo ponašanje. Zaključujem to po nekim transparentima viđenima na prosvjedu. Iz njih se vidi da prosvjednici nisu spremni vagati veće od manjega zla. Čini se da im je sinulo kako je zlo – zlo. Pa su vedra čela i čistih ruku prosvjedovali i uz ove transparente:
HDZ – Možemo, druga boja isti otpad
HDZ, SDP, Možemo – why do you hate Croatia so much?
HDZ = SDP = MOŽEMO nefunkcionalni prevaranti otrovali i izdali prirodu i društvo
Poruke s ovih transparenata govore nam da u bitnim pitanjima države i nacije živimo u okolnostima jednostranačkog višestranačja.
Hrvatski stil prosvjedovanja
Sam prosvjed u odnosu na, recimo, francuska prosvjedna iskustva predstavljao je mlaku kamilicu. U Francuskoj bi prosvjed protiv ekocida pod državnom kapom bio mnogo neugodniji od zagrebačkog prosvjeda, iza kojega na Trgu nije ostao ni odbačeni opušak. U Parizu bi nastradali izlozi, vozila, javni prijevoz, bilo bi razbijenih glava, paljenja guma, prevrtanja automobila, kontejner-barikada, Molotovljevih koktela, sirena interventnih vozila, vodenih topova, desetci ozlijeđenih i dva-tri mrtva ishoda… a pred kućom mjerodavnog ministra za okoliš desetak kamiona iskrcalo bi nekoliko tona smeća kako bi ministar shvatio da prosvjednici misle ozbiljno. I da se upozna s problemom.
No, mi smo Hrvati, a ne Francuzi iako nas je veliki vođa na svoju ruku uveo u strateško partnerstvo s nenaklonjenom nam Francuskom i njezinom vanjskom politikom – protiv čega, na žalost, nismo prosvjedovali. Hrvatski su prosvjedni standardi srednjoeuropski uljuđeni s jedne strane, a s druge još imaju kompleks višedesetljetnog iskustva života u totalitarnome jugokomunističkome sustavu. Pa hodaju ko po jajima i tamo gdje to nije potrebno.
Naša je ministrica mjerodavna za okoliš pošteđena prosvjedničkoga gnjeva i otpada iskrcanoga u njezino dvorište, pa i dvorište bivšeg ministra koji je dokraja liberalizirao uvoz opasnoga otpada i otežao nadzor nad njim. U Zagrebu nije bilo nasilja, hvala Bogu. Čak ni pretjerano ozbiljnih zahtjeva. Ni sigurnosnih ekstra izazova – ta ljudi su na prosvjed došli s maloljetnom dječicom. Gdje toga ima? Samo u Hrvatskoj.
Hrvatima je preostao jedino čist zrak, luk i pitka voda, sve ostalo im je ukradeno
I tako, dogodio se narodni prosvjed a ne ljevičarenje koje su priželjkivali i crveni (da preuzmu kontrolu nad prosvjedom) i plavi (da lažno prikažu prosvjed). I zeleni (da logikom „držite lopova“ pozornost sa svojih grijeha prebace na druge). Sve troje režimskih aktera ostalo je razočarano. Ništa se nije dogodilo kako su planirali. Popušili su i crveni i plavi i zeleni. Dobili su ojađeni hrvatski državljani. Prije svega jasnu spoznaju da ih obrana elementarnih prava na čist zrak, luk i pitku vodu – jedino što je Hrvatima još preostalo nakon privatizacije, globalizacije, rejugoslavenizacije, hoda po „europskom putu“ i stazom „oporavka i otpornosti“, izdaje generala, detuđmanizacije, akcije „zbogom oružje“, diktaturi stranaka i banaka i drugim nepodopštinama – može ujediniti kao što ih je ujedinila svojedobna volja za obranom od agresije Srbije, Crne Gore, JNA i pobunjenih Srba. A toliko se godina sustavno radilo na podjelama! I tolika su sredstva bačena u vjetar i toliki su kadrovi angažirani na tom poslu podjele…
Prosvjedom razotkriveno jednostranačko višestranačje, sa svim svojim parazitima na grbači hrvatskoga naroda i njegova proračuna, sada će se pokušati konsolidirati ali ne i promijeniti u smislu da izvole raditi u korist općega dobra. U hranidbenom lancu zločina ekocida nema natrag. Konsolidacija podrazumijeva kontrolu nastale štete i odlučivanje kriznoga menadžmenta, ma gdje bio. Problem ukupnog poretka jednostranačkoga višestranačja vjerojatno će se rješavati na nekim drugim prosvjedima ili izborima. Prosvjed je potaknuo hrvatsku solidarnost – na njezinim su leđima iznesene posljedice velikosrpske agresije.
Tko je komu dao mandat za uvoz opasnog otpada
Trenutno je i samo kratkoročno, slažem se s prosvjednicima, zbog ekološke katastrofe najvažnije ukinuti slobodan uvoz opasnoga otpada (što je Sabor na izvanrednoj sjednici mogao riješiti da je htio), hitno sanirati poznate legalne i ilegalne lokacije te locirati dosad nepoznate – kako bi se ekološki kaos zaustavio. Rebalansom osigurati lovu za izuzetno skupe zahvate sanacije. Također je bitno ne gubiti fokus s ekologijskih žarišnih točaka, jer je sigurno da režim računa na zamor materijala i zaborav. Dosegnutu razinu solidarnosti održavati. Režimu jednostranačkog višestranačja bolje je prihvatiti se posla, negoli i dalje manipulirati. Izabrani su da rješavaju probleme, a ne da ih stvaraju. Ako to nisu u stanju napraviti, treba ih smijeniti na redovnim ili prijevremenim izborima, na uljuđenim ili „francuskim“ prosvjedima. Smjena je jeftinija i zdravija negoli dopustiti da Hrvatsku trajno uguše otpadom i oduzmu joj zdravu budućnost. Ekocid pripada ’kulturi smrti’. A izdaja ’devetom krugu pakla’.
Za uvoz opasnoga otpada nikada i nitko u Hrvatskoj nije dobio mandat niti je za taj čin stekao demokratski legitimitet. Uvoz opasnoga otpada i njegovo ilegalno i legalno odlaganje ulazi u istu ravninu sa zločinom protiv mira kakav smo iskusili u velikosrpskoj agresiji.
Zato me začuđuje što sam od silnih na proračunu hranjenih udruga branitelja na prosvjedu vidio samo jednu zastavu slavnih hrvatskih brigada (Prve brigade – Tigrova, moguće je još pokoja bila, ali ja ih nisam vidio). To me zaboljelo. Naime, kako je moguće da veterani (organizirani kako bi ih režim lakše dezintegrirao) nisu više u stanju prepoznati (o, blaženi Alojzije!) bilo hrvatskoga naroda? Ukratko, ako ne znaju pored zdravih očiju što je s otpadom, sad im je kazala Lika. Ako su zaspali na straži, vrijeme je buđenja i odbacivanja zabluda i „argumenata“ onih pametnjakovića koji im daju sedative za zaborav, šutnju i spavanje. Opet dolazi vrijeme oslonca na vlastite snage i pomoć Božju.
