U virtualnom prostoru počeo je „rat“ između dvaju tabora. Povod ratu je, ne uvoz i skladištenje opasnoga otpada, nego najavljeni prosvjed za 5. rujna u Zagrebu. O opasnom otpadu je riječ. To jest o ekocidu koji se neometano provodi na još neutvrđenom broju lokacija. Temu je u javni prostor progurao oporbeni Most. Od pozicijskih stranaka na vidiku nije nijedna koja bi se ozbiljnije posvetila ekološkom narušavanju Lijepe naše. To ’nije tema’. Ali jest tema kad treba imenovati čelne ljude u nacionalnim parkovima, šefove vodovoda, odvodnje i kanalizacije. Da je vlast barem sposobna u ekološkom pogledu koliko je u uhljebljivanju podobnih, gdje bi nam bio kraj!?
Autor: Nenad Piskač
Za poziciju tema je ova: kako umanjiti doseg najavljenoga prosvjeda i kako izazvati odbojnost i omrazu prema najavljenom skupu. U tom smislu – a po zakonu jugoslavenskih spojenih posuda – Plenković je već počeo kopirati Vučića kad se ovaj našao u sličnoj situaciji prosvjedovanja zbog neke nadstrešnice.
Ignoriranje, skretanje teme, zamjena teze, brkanje krušaka s jabukama, podmetanje, dezinformiranje, stvaranje buke u komunikacijskim kanalima, zatrpavanje javnoga prostora uvrjedama naprama plasiranim neistomišljenicima… pa sve do optužbe da bi prosvjed imao poslužiti kao ’udar na Hrvatsku’. Namjera je Plenkovića i stratega njegovih propagandista očita: Odvesti raspravu što dalje od merituma stvari i parkirati ju na slijepi kolosijek odnosno na vazda istu poziciju na koju se nastoji zavesti i parkirati nacionalno-hrvatski orijentirane birače.
Problem režima: Prosvjedom do političke odgovornosti
Što je navodno sporno? Sporna je vladajućoj poziciji sklonoj ili o njoj ovisnoj klijenteli činjenica da su prosvjed poduprli ’jugovići’ različitih boja, njih dvjestotinjak. I njihovi mediji su, povrh toga, pumpali temu o otpadu. Hrvatski mediji o otpadu nisu pisali jer ih nema (osim iznimaka), a nema ih „zna se“ zašto – no zbog medijske neravnoteže nije se pravodobno prosvjedovalo. A hrvatska Hrvatska nije se organizirala kako bi dala potporu opravdanom prosvjedu. Da se organizirala, tih dvjestotinjak ’jugovića’ i takvih opozicijskih ljevičara bili bi izgubljeni na pučini hrvatskoga mora.
Pred očima imamo opet paradoks sažet u izreci „Drž’te vuka!“ Naime, kaj: Opet se hrvatska većina hoće pouzdati u ’nacionalnu’, ’domoljubnu’, ’državotvornu’ vlast – koja deset godina uvozi opasan otpad i skladišti ga „uzduž i poprijeko“ Lijepe naše, i kojoj, razumije se, ne odgovara nikakav prosvjed zbog takva postupanja vlasti ili zbog dopuštanja vlasti da se ono neometano tako dugo i u tolikoj mjeri događa. Sad su režimske snage u virtualnom prostoru opet prodale staru foru kako iza prosvjeda stoje, citiram „crveni kmeri“. Kao da su organizatori došli iz Kambodže s nekoliko desetljeća kašnjenja da bi ovdje organizirali prosvjed, a zatim valjda i ’kulturnu revoluciju’, to jest progone i pokolje.
Tako se, dakle, ovaj tu ’naš’ režim ni danas ne odriče najbolje svoje dosjetke primjenjivane u kriznim situacijama, kao što su izbori ili mogući gubitak vlasti. Dosjetka glasi: Ne radite u korist većeg zla! I naravno, onda Hrvati a osobito „hrvateki“ (Z. Hodak), glasuju za manje zlo. Trebamo li još jednom isticati da je zlo – zlo. Bilo ono veće ili manje. I da većina želi i glasovati i prosvjedovati za dobro – ali da je glasovati za (veće) dobro postalo gotovo nemoguće – jer ga svim sredstvima sprječavaju, ’ne dopuštaju’ ili zatru u korijenu.
U svakom slučaju, pitanje opasnog i otrovnog otpada prosvjed može pogurati u smjeru brže sanacije, a kojom se već počelo otezati glede najgorih žarišta onečišćenja hrvatskoga tla, podzemnih voda i zraka. Plašenje „crvenim kmerima“ jeftina je dosjetka, vjerojatno proizašla iz hadezeova politmedijskoga laboratorija. Njome se ne pridonosi rješavanju problema, već se stvara dimni zastor kojim se hoće pod tepih gurnuti pitanje političke odgovornosti. Plenković je već deset godina na čelu izvršne vlasti i dosad ni za što nije preuzeo političku odgovornost – ona očito za njega i njegove poslušnike ’nije tema’.
Paradoks ekocida: ’crveni kmeri’ ustaše, a Hrvatine glavu pognuše?!
Pokušava se, kako rekosmo, nametnuti teza kako iza prosvjeda stoje ’jugovići’. To bi onda moglo značiti kako iza ekocida stoje ’hrvatine’?! Nijedna od tih dviju teza nije točna. Iza prosvjeda stoje zainteresirani i ekološki ugroženi građani Republike Hrvatske, kojima Ustav jamči prosvjed.
Iza opasnog otpada stoji organizirani kriminal, da ne velim međunarodno umrežena mafija. Jasno je ko pekmez da ’jugovići’ i bez otpada hoće doći na vlast. Jasno je također da eskahaovci hoće zadržati vlast bez nepotrebnih trzavica, kamoli masovnog prosvjeda. Njihova međusobna prepucavanja i zavaravanja „radnika, seljaka i poštene inteligencije“ nisu pitanje od općega dobra, već je riječ o političkoj sekundarnoj sirovini, koju u realnom sektoru najbolje zbrinjavaju pripadnici romske nacionalne manjine. Pitanje politički opasnog otpada Hrvati tek trebaju otvoriti i tamo gdje ga ima rigorozno ga zbrinuti u ’ropotarnicu’ iliti na ’smetište povijesti’.
Otpad se, međutim, i dalje uvozi i skladišti, ali ne znamo sve lokacije, količine, kamione i šlepere. Vlada bi mogla – kad bi htjela biti ’kroatocentrična’ – donijeti uredbu o privremenoj zabrani uvoza i skladištenja opasnoga otpada do daljnjega. Ali za to treba imati i mozak i jaja, pa i pozitivnu političku odgovornost.
Koliko vidim iz rasprava po FB-u, ’crveni kmeri’ ustaše spremni za prosvjed. ’Hrvatine’ pak mlate praznu ideološko-strančarsku slamu na razini Zekanovićeve političke teorije i prakse. A hrvatska većina šuti i guta knedle začinjene rezultatima analiza pitke vode, koji su fantastični i nesagledivi kao i uspjesi ’velikog Vođe’ bez političke odgovornosti.
Vidjet ćemo je li hrvatski narod sazrio prosvjedovati i onda kad mu je na vlasti manje zlo. Kad je bilo veće zlo na vlasti, hrvatski branitelji prosvjedovali su mjesecima i javno sam im davao potporu. Sad ćemo vidjeti boje li se manjega zla više negoli većeg zla. Moguće je da će svi prosvjednici dobiti etiketu „crvenih kmera“, „jugonostalgičara“, „komunjara“ i tome slično. U jedno sam siguran – nastavit će se raditi na nepotrebnim podjelama. Podijeljeno društvo jest ’suho zlato’ za političku neodgovornost.
