Kako se bliži 5. kolovoza, bojimo se da će se ponoviti isti, već niz puta viđeni scenarij. Politička elita u skupim će se odijelima sjuriti u Knin, održati govore pune fraza koje će, nažalost i zbog vrućine, malo tko slušati, “posvađati” se pred kamerama oko protokola i navečer se vratiti u Zagreb. Za to vrijeme u ostatku Hrvatske vladat će tišina. Trgovi će uglavnom biti prazni, ulice puste, a proslava najveće vojne pobjede u našoj povijesti bit će svedena na televizijski prijenos iz jednog grada.
Pritom, dok ćemo slaviti pobjedu, živi branitelji koji hodaju našim ulicama ostat će nevidljivi. Jer, kao i inače, sjetimo ih se tek protokolarno, dok stvarna, opipljiva zahvalnost izostaje. Je li to doista sve što Hrvatska može ponuditi onima koji su za nju krvarili? Vrijeme je da prekinemo ovu sramotnu centralizaciju i politizaciju. Našoj je Domovini hitno potrebna korjenita promjena načina na koji slavimo svoju slobodu i cijenimo svoje ljude.
Dan pobjede treba se obilježavati u svakom hrvatskom gradu
Knin ima svoju povijesnu težinu, ali Oluja se branila i kovala od Vukovara i Zagreba, preko Gospića i Karlovca, pa sve do Splita i Dubrovnika.
Zakonom se mora propisati da svaki županijski centar 5. kolovoza ima obvezu organizirati svečani mimohod lokalnih braniteljskih udruga, povijesnih postrojbi i civilnih službi. Narod želi vidjeti svoje heroje na ulicama svojih gradova, a ne samo na ekranima.
Ako gradovi imaju novca za skupe ljetne festivale, (ovakvo podilaženje biračima s programima hopa-cupa već prelazi svaku mjeru), moraju ga imati i za dostojanstvenu proslavu Dana pobjede.
Hrvatska treba slijediti primjer odnosa prema veteranima
Hrvatska hitno mora prepisati američki model odnosa prema onima koji su služili Domovini. U SAD-u status veterana nadrasta svaku politiku. Tamo je kinematografija odigrala ključnu ulogu u stvaranju nacionalnog ponosa – kroz legendarne filmove i serije poput “Spašavanja vojnika Ryana”, “Združene braće” (Band of Brothers) ili “Pada crnog jastreba”, Amerikanci su cijelom svijetu i vlastitom narodu usadili svijest o cijeni slobode.
Kod njih izraz “Hvala Vam na službi” nije prazna fraza, već dio građanskog odgoja. Vrijeme je da i hrvatska kulturna scena i društvo prestanu snimati filmove koji potenciraju isključivo traume, te da kroz pop-kulturu počnu slaviti ponos, pobjedu i ljude koji su je iznijeli.
Potreban je zaseban Dan hrvatskih veterana
Spajanje proslave vojne operacije i zahvale braniteljima u isti dan rezultiralo je time da su ljudi pali u drugi plan. Predlažemo uvođenje zasebnog Dana hrvatskih veterana, primjerice na dan osnivanja Zbora narodne garde.
To mora biti dan potpuno lišen političkih govora na pozornicama. Fokus tog dana mora biti isključivo na živim ljudima – našim susjedima, očevima i braći koji su preživjeli rat. To treba biti dan kada im društvo izravno i ljudski kaže jedno veliko i iskreno hvala.
Poštovanje prema braniteljima mora postati dio svakodnevice
Pravi se respekt ne pokazuje državnim odličjima, nego istinskim odavanjem počasti onima koji su bili prvi kad je trebalo.
Na Dan hrvatskih veterana moramo pokrenuti tradiciju u kojoj se privatni i javni sektor aktivno uključuju. Trgovine, restorani, muzeji, prijevoznici i sportske ustanove na taj dan trebaju ponuditi besplatne usluge i popuste za nositelje braniteljskih iskaznica. Tako se stvara kultura poštovanja u kojoj cijela nacija, od ugostitelja do školarca, sudjeluje u zahvali onima koji su omogućili da danas uopće imamo svoju državu.
Dosta je bilo kninske „estrade“ i političkih prepucavanja preko leđa onih koji su stvarali državu. Vratimo Dan pobjede narodu, u svaki grad i svaku ulicu, a živim braniteljima dajmo priznanje kakvo zaslužuju – svaki dan, a ne samo u protokolarnim minutama.