Evo, prošao je prvi krug još jednih lokalnih izbora. Čekali smo četiri godine da se nešto promijeni, jer je većina iskazivala nezadovoljstvo. Međutim, sve je manje-više ostalo po starom. Dakle, branitelji, jeste li sada zadovoljni?
Kao prvo, na gotovo svim listama branitelji su bili u manjini, a kao nositelji lista pojavili su se neki od njih tek tu i tamo.
Ljudi koji su stvarali hrvatsku državu i ovog su puta uglavnom bili „statisti“ (svaka čast iznimkama).
Borba se vodila i vodi između onih kojima (da se malo našalimo) hrvatska država mahom služi kao bankomat.
Tijekom ovih zadnjih mjeseci, prije izbora, naslušali smo se i nagledali političare i politikante, od kojih je tek poneki od njih spomenuo branitelje, većina je obećavala brda i doline, govorila neistine, poput Munchhausena, i hvalila se nečim što uopće ne postoji niti je postojalo.
Najvažnije je bilo zasjesti u fotelju.
Jedan dobar dio zastupnika u Hrvatskom saboru, također, je sudjelovao u natjecanjima za gradonačelnika, župana ili čelnika gradskih ili općinskih vijeća.
Nije im dosta jedna politička funkcija, već žele „sve“- mjesto gradonačelnika/načelnika, predsjednika ili člana nekoliko Nadzornih odbora, predsjednika športskih i inih klubova ili drugim riječima žele i nastoje zasjesti na svaki stolac u kojem se okreću ne mala financijska sredstva, koje oni nakon toga sa svojim ljudima pobjedonosno dijele, kao da su to njihovi, a ne gradski ili županijski novci.
Hrvatski branitelji i članovi njihovih obitelji nažalost propustili su još jednu prigodu.
Ako ne vjeruju, neka pogledaju oko sebe, ili se sjete predizbornih plakata s kojih su im se uglavnom podrugljivo smješkali (svaka čast iznimkama) ljudi koji nemaju veze sa stvaranjem hrvatske države, a još manje s hrvatskim obrambenim Domovinskim ratom.
Branitelji koji su sudjelovali na ovim lokalnim izborima, nakon svega, jedino što mogu je uskliknuti – Važno je (bilo) sudjelovati!
