U Dobranjama je danas služena sveta misa zadušnica za 136 hrvatskih vojnika i civila koji su 1944. godine brutalno ubijeni od strane pripadnika 10. dalmatinske brigade i bačeni u Markovića jamu na predjelu Podi.Riječ je o jednom od težih zločina iz tog razdoblja, za koji do danas nije utvrđena odgovornost, a žrtve su ostale bez zaslužene pravde.
Misno slavlje predvodio je don Dario Čorić, uz koncelebraciju 10 svećenika. Na obilježavanju se okupio velik broj vjernika i štovatelja žrtava, među kojima su bili članovi obitelji stradalih iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
U svojoj propovijedi don Dario je posebno istaknuo kako je nad ovim žrtvama desetljećima vladala teška i nametnuta šutnja. Gotovo 49 godina nije se smjelo govoriti o njihovoj sudbini, niti dolaziti na mjesto njihova stradanja. Markovića jama bila je mjesto prešućene boli i zabranjenog sjećanja. Naglasio je kako su među žrtvama bili mladi ljudi, u dobi od 20 do 40 godina, u punini života. Svjedočanstva govore da su neki od njih, nakon što su bačeni u jamu, još bili živi i iz nje se čuo jauk.Ta patnja ostala je skrivena desetljećima, ali nije zaboravljena.
Istaknuo je kako su ti ljudi stradali zbog svoje vjere, ljubavi prema Bogu, Svetom Ocu Papi, svojoj domovini i obitelji. Upravo iz tog sjemena žrtve, kako je rečeno, niknulo je i sjeme slobode hrvatskog naroda koje je donijelo ostvarenje državnosti 1990-ih godina.
„Njihove žrtve i danas nam govore: čuvajte vjeru u Boga i čuvajte svoju domovinu. Nisu ubijeni na tuđem pragu, nego u svojoj zemlji koju su voljeli i branili. Svi su imali isti cilj i za isti cilj su položili svoje živote“, poručeno je u propovijedi.
Također je naglašena bolna činjenica da su oni koji su počinili zločine desetljećima bili slavljeni i uzdizani, dok su žrtve bile prešućivane. Na kraju je istaknuta snažna simbolika da su ti ljudi, nakon što su izvučeni iz dubine jame i dostojno pokopani, na neki način „uskrsnuli“ zajedno sa svojom domovinom. Tijekom mise pročitana su imena svih 136 žrtava, a nakon euharistijskog slavlja održana je molitva kod zajedničke grobnice u blizini spomen-obilježja. Spomen-obilježje podignuto je i blagoslovljeno na Uskrsni ponedjeljak 2002. godine te trajno čuva uspomenu na ove nevine stradalnike.
Među žrtvama su bili ljudi iz Dalmatinske zagore, ali i iz šireg područja hrvatskog juga i Hercegovine, iz Trilja, Sinja, Vrgorca, Makarske, Imotskog, Tučepa, Zadvarja, Ciste, Šestanovca i Zagvozda, kao i iz Ljubuškog, Mostara, Posušja i Tomislavgrada. Ovo zajedničko spomen-obilježje u Dobranjama simbol je dostojanstva i zajedništva mjesto na kojem su sve žrtve, bez obzira na podrijetlo, trajno povezane u sjećanju i molitvi. Povijest i istina ne smiju biti prešućene. Svi koji su stradali zaslužuju pijetet i trajno poštovanje.
Izaslanstvo Splitsko-dalmatinske županije, predvođeno zamjenikom župana Antom Šošićem, uz sudjelovanje načelnika općina Cista Provo i Lovreć, Tomislava Šituma i Petra Petričevića, te uz nazočnost pomoćnika ministra regionalnog razvoja Ivana Bote, Mire Kovača, bivšeg ministra vanjskih poslova, i Petra Škorića, ravnatelja Županijske uprave za ceste Split i predstavnika Zavičajnog društva Zavelim položilo je cvijeće i zapalilo svijeće u znak počasti svim stradalima.
Tom prigodom načelnik Ciste Tomislav Šitum je istaknuo važnost očuvanja istine i dostojanstvenog sjećanja na žrtve: „Ovdje danas ne stojimo samo zbog prošlosti, nego i zbog budućnosti. Naša je dužnost čuvati istinu o ovim ljudima i prenositi je mladim generacijama. Oni su stradali nevini, u svojoj domovini, i njihova žrtva nas obvezuje da nikada ne zaboravimo, ali i da gradimo društvo utemeljeno na istini, pravdi i poštovanju svake žrtve.“
Posmrtni ostaci žrtava ekshumirani su početkom 1993. godine te su pokopani u zajedničkoj grobnici u Dobranjama, čime su napokon dobili dostojanstven počinak. Stradanje ovih ljudi ostaje trajna opomena na teška vremena i zločine počinjene nad vojnicima i civilima 1944. godine. Obilježavanjem ove obljetnice čuva se uspomena na žrtve i podsjeća na važnost istine, pravde i očuvanja povijesnog sjećanja.
IZVOR: Zavičajno Društvo Zavelim
