Imala je 93 godine, ali nije starjela već je poput biljaka kojima je posvetila cijeli život, Ivna Bućan cvjetala sve dok nije utihnula. Za sobom je ostavila dva vrtna remek-djela, generacije ekološki osviještenih učenika i dokaz da jedna učiteljica može promijeniti krajolik svoga zavičaja.
Vijest o odlasku profesorice Ivne Bućan stigla je tiho, kao što je i ona sama živjela – bez buke, ali sa snažnim, dubokim korijenom. Biologinja, ekologinja, vizionarka i utemeljiteljica – sve te titule stanu iza jednog jednostavnog opisa – žena koja je voljela zemlju i tu ljubav znala prenijeti na druge.
Rođena u Splitu 14. rujna 1933. godine, Ivna Bućan djevojački Peračić imala je sreću odrastati uz vinograd svoga djeda Bartula na splitskom Marjanu. Upravo je ta dječja veza s tlom, lišćem i mirisom zemlje oblikovala profesoricu kakva je postala – i posadila sjeme koje će klijati desetljećima.
42 godine u jednoj školi, vrt koji je ostao zauvijek
Nakon diplomiranja na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, Ivna Bućan krenula je putem prosvjete kojim je hodala punih 45 godina. No nije to bio put u jednom smjeru – bio je to krug koji se uvijek vraćao kući, u Kaštel Lukšić, u Osnovnu školu „Ostrog”.
Ondje je provela 42 godine – životno djelo koje malo tko može mjeriti po duljini i po dubini.
Kada se 1976. godine škola preselila u novu zgradu, zapušteni okoliš nije ugasio entuzijazam profesorice Ivne, naprotiv rasplamsao ga je. Zajedno s kolegama i učenicima uzela je kramp i grablje u ruke i počela graditi Školski botanički vrt. Ono što je drugima bilo rupa u zemlji, njoj je bio prostor za čudo.
Taj vrt danas nije samo pedagoški alat – on je živi monument jednoj ženi i jednom pristupu obrazovanju koji stavlja prirodu u središte, a ne na marginu.
Biblija i botanika – spoj koji nitko nije vidio osim nje
Umirovljenje 2000. godine za Ivnu Bućan nije bio znak za odmor. Bila je to tek promjena terena.
Već dvije godine ranije počela je graditi projekt kakav Hrvatska tada nije imala: prvi Biblijski vrt u Hrvatskoj, smješten u svetištu Gospe Stomorije. Ideja je bila jednostavna koliko i genijalna – na jednom mjestu okupiti sve biljke koje se spominju u Svetom pismu. Maslina, smokva, miris tamjana i biblijske trave, platane, vinova loza, Judino drvo, lovor, akcija, začinsko i mirisno bilje – sve to posadila je na jednom mjestu, u jednom zavičaju.
Uz vrt osnovala je i Udrugu koja ga i danas njeguje, osiguravši mu budućnost neovisnu o jednoj osobi.
Ekološka pionirka u vremenu kada ekologija još nije bila modna
U Kaštelima je Ivna Bućan bila i nešto što u njezinoj generaciji nije bila norma – aktivistica. Utemeljila je i dugo vodila prvu ekološku udrugu u Kaštelima, „Lijepa naša Kaštela”, pokrećući akcije za zaštitu okoliša i kulture življenja u vremenu kada je ekologija još bila marginalna tema, daleko od naslovnica.
Njen rad prepoznala je i država. Godine 2005. dodijeljena joj je prestižna državna nagrada za zaštitu prirode „Ivo Horvat” – jedno od najviših priznanja u tom području.
Teta Ivna, učiteljica koja te nije učila iz knjige
Generacije kaštelanskih učenika pamte je po nečemu što se ne ocjenjuje u školskom dnevniku – naučili su od nje gledajući. Gledajući travu, gledajući koru drveta, gledajući krajolik kao nešto vrijedno čuvanja, a ne korištenja.
Bila je ona kojoj si mogao donijeti bilo kakvu biljku i znao si da će je prepoznati. Bila je ona koja te naučila da zemlja nije pozadina života – ona je sam život.
Ivna Bućan preminula je u 93. godini. Iza nje ostaju dva vrtna remek-djela, nebrojena posađena stabla, tisuće učenika i zauvijek promijenjen krajolik jednog dijela Dalmacije.
Iskrenu sućut obitelji, prijateljima i svim kolegama upućuje redakcija Cronika.hr.