U katoličkom razumijevanju svijeća nikada nije samo svjetlo. Ona je vidljivi znak molitve i nade u uskrsnuće.
U mnogim crkvama vjernici pale svijeće za svoje pokojne. Netko zapali voštanu svijeću, a netko svijeću u ulju (dušicu) u staklenoj čaši. Na prvi pogled razlika izgleda samo praktična, ali u kršćanskoj tradiciji svaka od njih nosi i simboličnu poruku vjere.
U katoličkom razumijevanju svijeća nikada nije samo svjetlo. Ona je vidljivi znak molitve i nade u uskrsnuće.
Voštana svijeća ima posebno mjesto u kršćanskoj liturgiji još od prvih stoljeća Crkve. Zato se koristi u najvažnijim obredima – na oltaru tijekom mise, kod krštenja, na uskrsnoj vigiliji i na sprovodima. Plamen voštane svijeće simbolizira Krista – svjetlo svijeta.
„Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom neće hoditi u tami.“
(Iv 8,12)
Vosak koji polako izgara podsjeća na žrtvu i darivanje, jer se svijeća troši kako bi dala svjetlo. Upravo zato voštana svijeća snažno izražava kršćansku vjeru da je Krist svojom žrtvom pobijedio smrt. Kada vjernik zapali voštanu svijeću za pokojnika, on time izražava molitvu i nadu da Kristovo svjetlo vodi dušu prema vječnom životu.
Svijeća u ulju (dušica) zapravo je staklena čaša s uljem i fitiljem. Ona može gorjeti mnogo dulje i zato se često koristi u crkvama i kapelicama. U biblijskoj simbolici ulje ima duboko značenje i podsjeća na Božju milost i prisutnost Duha Svetoga. Zato svjetlo uljane svjetiljke često simbolizira bdjenje i stalnu molitvu. U mnogim crkvama takve svjetiljke gore gotovo neprekidno kao znak trajne Božje prisutnosti.
Bilo da zapalimo voštanu svijeću ili svijeću u ulju, u katoličkoj vjeri najvažnije nije materijal od kojeg je svijeća napravljena, nego molitva koja prati taj čin. Kada vjernik zapali svijeću za pokojne, on time izražava sjećanje na osobu koja je preminula, molitvu za njezinu dušu te vjeru u uskrsnuće i život vječni.
Taj mali plamen postaje znak da ljubav ne prestaje smrću i da su naši pokojni i dalje u Božjim rukama.
Svjetlo svijeće podsjeća nas na Krista koji je pobijedio tamu i smrt – i koji vodi svaku dušu prema vječnom svjetlu.
