Svake godine, pa tako i ove, 10. veljače obilježavamo Stepinčevo – blagdan koji nas vraća u tužni dan – dan kada nas je napustio zagrebački nadbiskup i kardinal, a danas blaženi Alojzije Stepinac. Dan njegove smrti postao je dan sjećanja na njegov život i djelo. Na taj dan diljem Hrvatske i u dijaspori vjernici se okupljaju na misama, molitvama i drugim događanjima posvećenima sjećanju na blaženika. Stoga je ovo prigoda za promišljanje o vrijednostima za koje se borio – pravdi, milosrđu i solidarnosti s progonjenima.
Ovaj veliki čovjek godinama ostaje i ostat će trajna inspiracija za vjernike i sve ljude dobre volje, kao primjer istinskog kršćanskog svjedočenja u najtežim vremenima. Njegov život i naslijeđe, pisali su mnogi, potiču na razmišljanje o važnosti moralne hrabrosti i nepokolebljivosti u obrani pravednosti i ljudskih prava.
Jedno vrijeme se na dugačko i široko govorilo i pričalo o bl. zagrebačkom nadbiskupu Alojziju Stepincu, odnosno o tome da će ga papa Franjo proglasiti svetim. U zadnje vrijeme kod novog pape Lava XIV. bili su prvo predsjednik RH Milanović, a potom i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković. I jedan i drugi pozvali su Svetog Oca u Hrvatsku! Još uvijek ne znamo hoće li se odazvati i na čiji poziv.
Zamislite da dođe na poziv predsjednika Republike koji je ateist, koji ne vjeruje u Boga, niti se zna niti želi prekrižiti, pa da on bude njegov domaćin. Sve je moguće. Ali ono što nas, pored posjeta pape Hrvatskoj, najviše zanima jest – kada će i hoće li uopće bl. Alojzije Stepinac ikada i službeno postati svetim? Nakon razgovora s papom Lavom XIV. na to nam do danas nisu znali odgovoriti ni predsjednik države ni Vlade.
Odgovor koji se još čeka
Odgovor na ovo pitanje, prema svemu sudeći, još je uvijek u Beogradu, kod njihovog vođe, odnosno čelnika srpske pravoslavne crkve. Jer, ako se oni u Srbiji neće i ne žele složiti da se Stepinac proglasi svetim, to se neće dogoditi! A tko su oni da nam ne daju ni naše svece, da ih ponižavaju i blate?
Međutim, od svega toga je ipak najgora hrvatska šutnja. Političari i mediji o tome sve manje i sve tiše raspravljaju. Oni su zaokupljeni najboljim hrvatskim domoljubnim pjevačem Markom Perkovićem Thompsonom i pokličem HOS-ovaca iz hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata.
Život i progon blaženog Stepinca
Zagrebački nadbiskup i kardinal bl. Alojzije Stepinac rođen je 8. svibnja 1898. u Brezariću pokraj Krašića, a umro je, kao što smo istaknuli, 10. veljače 1960. godine u Krašiću. Kao jasno deklarirani antikomunist i istaknuti katolički prelat koji je podržao NDH, bio je promatran kao očiti protivnik komunističkog režima u obnovljenoj Jugoslaviji, pod komunističkom vlašću. Nakon što je odbio odvajanje Katoličke Crkve u Hrvatskoj od Vatikana, komunistički režim ga je 11. listopada 1946. u izmišljenom sudskom postupku osudio na 16 godina zatvora i prisilnog rada, zbog – kako su naveli u optužnici – suradnje s okupatorom.
No, kad se sjetimo završetka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata i sjajne pobjede Hrvata nad Srbima, Crnogorcima, domaćim izdajicama i dezerterima, Hrvatska država na čelu s prvim hrvatskim predsjednikom i utemeljiteljem hrvatske države dr. Franjom Tuđmanom nije ni približno tako postupala prema neprijateljima. Mi smo onima koji su surađivali s okupatorima dijelili amnestije, pa čak ih poput Stanimirovića i sličnih zvali u Hrvatski sabor i u druge visoke hrvatske državne institucije. Nakon završetka II. svjetskog rata dobro se znalo tko su bili neprijatelji Tita i partije, dok mi još ni danas ne znamo tko su bili amnestirani i zašto.
Oni koji su bili na strani NDH po hitnom postupku bili su uhićeni, bačeni s posla ili čak i ubijeni. Bili su označeni kao „crne vrane“ sve do stvaranja hrvatske države. O tome danas ni riječi.
Pravda i odgovornost
Da sve bude još i puno gore – hrvatsko pravosuđe još uvijek nije osudilo ni jednog partijskog čelnika iz vremena komunizma. A što rade Srbi koji su bili okupatori? Sude hrvatske branitelje, poput hrvatskih ratnih pilota. I na to mi šutimo, kao – to se nas ne tiče. Braniteljske udruge također ne dižu svoj glas koliko bi trebalo, bez obzira na to što se svako malo otkrije i neka masovna grobnica iz Domovinskoga rata.
Kažimo još i to da je bl. Alojzije Stepinac bio čovjek kojemu je jedini putokaz bio Bog i njegove zapovijedi, pa je time i sam postao svjetlo i orijentir drugima. Mudro je to izrazio Sveti Otac Ivan Pavao II. prigodom beatifikacije. Rekao je: „Svojim ljudskim i duhovnim životnim putem blaženi Alojzije Stepinac svojemu narodu je pružao i pruža svojevrsni kompas da bi se znao orijentirati.“
