Gotovo tri tjedna nakon što je u Drnišu ubijen 19-godišnji maturant Luka Milovac dok je dostavljao pizzu, Državni inspektorat utvrdio je da njegov poslodavac uopće nije smio zaposliti mladića jer je u trenutku tragedije još uvijek bio redoviti učenik srednje škole.
Inspekcija rada obavila je nadzor te protiv poslodavca podnijela optužni prijedlog zbog povrede Zakona o tržištu rada. Za taj prekršaj propisana je novčana kazna od 6.630 do 13.270 eura.
Naime, prema zakonu, redoviti učenici smiju raditi isključivo tijekom školskih praznika i preko učeničkih servisa. Luka je bio punoljetan, ali i dalje učenik završnog razreda Srednje škole Ivana Meštrovića u Drnišu. Nastava za maturante završavala je tek 22. svibnja, a Luka je ubijen 16. svibnja, šest dana prije kraja nastavne godine.
No, novo otvoreno pitanje nije samo ono formalno-pravne prirode. Puno teže pitanje jest zašto je 19-godišnji maturant uopće bio poslan na dostavu u kasnim večernjim satima čovjeku kojega se, prema svjedočenjima brojnih Drnišana, godinama bojao cijeli grad.
Te kobne večeri, oko 23 sata, Luka je krenuo dostaviti pizzu Kristijanu Aleksiću, muškarcu koji je već odslužio zatvorsku kaznu zbog brutalnog ubojstva počinjenog devedesetih godina. Policija je kasnije objavila da je Aleksić upravo na terasi svoje kuće iz vatrenog oružja usmrtio mladog dostavljača.
Posebno teško zvuči svjedočanstvo Lukina prijatelja Ivana Baričevića, koji je kobne večeri otišao s njim na dostavu. Baričević je javno ispričao da je Luka prije polaska rekao kako ga je strah otići na adresu Kristijana Aleksića jer su svi u Drnišu znali za njegovu nasilnu prošlost. Upravo zato odlučio je poći s njim.
Zbog toga se danas nameće pitanje tko šalje 19-godišnjeg maturanta da u 23 sata dostavlja pizzu vrijednu nekoliko eura čovjeku za kojega se godinama znalo da iza sebe ima ubojstvo i da među stanovnicima Drniša izaziva strah?
Luka Milovac bio je maturant, sportaš i uzoran učenik pred kojim je bio cijeli život. Nekoliko dana nakon tragedije trebao je proslaviti kraj srednjoškolskog obrazovanja i sudjelovati na maturalnoj večeri za koju je već kupio odijelo. Nažalost upravo u tom odijelu pokopan je.
Njegovi profesori, prijatelji i sugrađani opisivali su ga kao vrijednog, pristojnog i omiljenog mladića koji je radio kako bi zaradio džeparac.
Dok će sud odlučivati o prekršajnoj odgovornosti poslodavca zbog nezakonitog zapošljavanja učenika, ostaje otvoreno pitanje moralne i profesionalne odgovornosti onih koji su sudjelovali u organizaciji rada te večeri. Jer da Luka nije bio na poslu na kojem prema zakonu nije smio biti, možda danas ne bi bio tek još jedna tragična statistika hrvatske crne kronike.

