Na današnji dan, 2. studenoga 1991., tijekom okupacije vukovarskog naselja Lužac, ubijeno je 59 njegovih stanovnika, većinom civila. Za taj zločin nitko nije kažnjen.
Pokolj u Lušcu, jednom od ključnih uporišta obrane Vukovara, bio je jedan od najtežih zločina počinjenih tijekom srpske agresije na Hrvatsku. Na Dušni dan, 2. studenoga 1991. godine, nakon pada naselja, pripadnici pobunjenih srpskih snaga, uz sudjelovanje snaga Jugoslavenske narodne armije i arkanovaca, ubili su 59 hrvatskih stanovnika Lušca.
Krajem listopada i početkom studenoga 1991. velikosrpske snage izravno su napale Lužac, koristeći izrazitu brojčanu i vojnu nadmoć. Hrvatski branitelji pružali su otpor dok su raspolagali protuoklopnim sredstvima. Kada su ostali bez njih, a opskrba novim sredstvima nije bila moguća, bili su prisiljeni povući se prema središnjim dijelovima Vukovara.
Padom Lušca srušeno je jedno od ključnih uporišta obrane Vukovara.
Okupacijom naselja agresorske su snage presjekle komunikaciju hrvatskih branitelja i izbile na Priljevo, sve do Dunava. Time je prekinuta veza između Vukovara i Borova naselja, a dotad jedinstvena obrana grada podijeljena. Pad Lušca bio je jedan od presudnih događaja koji su prethodili slomu obrane Vukovara. Samo dva tjedna poslije, 18. studenoga 1991., nakon tromjesečne opsade i razaranja, grad je pao pod okupaciju.
Odmazda nad stanovnicima Lušca
Nakon okupacije uslijedila je odmazda nad stanovnicima. U zločinu su sudjelovale postrojbe pobunjenih Srba i JNA, uz pomoć četničkih paravojnih postrojbi i arkanovaca. Posebno teško bilo je saznanje da su u prokazivanju stanovnika sudjelovali i pojedini domaći Srbi, od kojih su neki sudjelovali i u masakru.
Ubijeni stanovnici bili su većinom nedužni civili. Mnogi su stradali samo zato što su bili Hrvati i što su živjeli u naselju koje je postalo meta agresorskog napada.
Za razliku od zločina na Ovčari, koji je dobio znatnu medijsku pozornost, i pokolja u Lovasu, zločin u Lušcu ostao je mnogo manje prisutan u hrvatskoj javnosti. Njegovo nedovoljno rasvjetljavanje i izostanak kaznenog epiloga otvaraju pitanje odgovornosti institucija koje bi trebale istražiti okolnosti ubojstava i osigurati kažnjavanje počinitelja.
Posebno se kritizira izostanak odgovarajućeg interesa medija, političara, Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i pravosuđa za ovaj zločin. Bivši gradonačelnik Vukovara Ivan Penava upozoravao je na nepravdu prema žrtvama, ističući da krv nevinih žrtava vapi za pravdom koju njihove obitelji čekaju već desetljećima.
Pokolj u Lušcu ne smije ostati zaboravljen. Sjećanje na 59 ubijenih stanovnika obvezuje na čuvanje istine o njihovu stradanju, rasvjetljavanje svih okolnosti zločina i kažnjavanje odgovornih.
