Na društvenim je mrežama snažno odjeknulo pismo koje je autor Marin Medak, domoljubni tekstopisac, uputio hrvatskim braniteljima. U emotivnoj poruci obraća se onima koji su sudjelovali u obrani Hrvatske, govoreći o njihovoj žrtvi, snazi, vjeri i pobjedi ostvarenoj u Domovinskom ratu. Medak u pismu ističe kako branitelji nisu vodili samo borbu protiv neprijatelja na bojištu, nego i teške bitke koje su se odvijale daleko od prve crte, podsjećajući pritom na težinu njihove žrtve i važnost očuvanja dostojanstva Domovinskog rata.
Pismo hrvatskim braniteljima koje se dijeli među čitateljima, prenosimo u cijelosti:
“Braćo, sestre, prijatelji i branitelji…
Pišem vam ovo jer sam proteklih dana gledao tamo gdje se rijetko gleda i čitao ono što nije svima dostupno. I dok se slažu kockice povijesti, nameće se samo jedan zaključak vaš rat nije bio samo protiv neprijatelja preko nišana. Vi ste vodili bitku kakvu je malo koja vojska u povijesti svijeta vodila i dobila.
Nije stvar samo u sili koja je išla na vas. Najveći teret bio je onaj nevidljivi onaj koji se događao iza leđa, u tišini, gdje su položaje izdavali oni s kojima ste dijelili kruh. Gledati smrti u oči je hrabrost, ali gledati je dok te izdaje netko tvoj to je nadljudski križ.
Pobijedili ste nemoguće: Kad se pogleda matematika i logika, niste trebali uspjeti. Ali tu prestaje povijest, a počinje vjera. Bog je bio na tim položajima s vama, jer ljudska snaga sama ono ne bi izdržala.
Možda nije savršena, možda nas često ljuti i razočarava, ali naša je. Prvi put nakon stoljeća, ključ naših vrata je u našem džepu.
Čak i kad se čini da se sve zaboravilo, istina polako izlazi na vidjelo. Ništa ne ostaje skriveno zauvijek.
Nisam heroj s prve crte i nemam moć da preko noći promijenim svijet, ali imam srce koje kuca za ovu zemlju i ponos što koračam istom zemljom kao i vi. Ne obećavam brda i doline, ali obećavam, bit ću onaj mali, uporni zarez u knjizi o uređenju naše zemlje.
Dignite glave. Vi ste pobjednici i u ratu i u miru, jer ste izdržali ono što bi se malo tko usudio i sanjati.
Tebi koji sada ovo čitaš…
Znam da si možda umoran. Znam da te ponekad, dok gledaš vijesti ili prazna sela, stegne u grlu i zapitaš se: “Je li sve ovo vrijedilo?” Vidim tvoje razočaranje i ono je opravdano. Boli nepravda, boli kad vidiš da se domovina ne voli onako kako si je ti volio u rovu, dok si gubio zdravlje, mladost i prijatelje.
Ali slušaj me dobro.
Možda si razočaran u ljude, u zakone ili u politiku, ali nikada nemoj biti razočaran u sebe. Ti si dao sve. Ti si bio onaj štit koji je stajao između mraka i naših domova. Tvoja žrtva nije mjerljiva mirovinama, odlikovanjima ni praznim govorima ona je zapisana u svakom djetetu koje se jutros sigurno probudilo u slobodi.
Ponosan sam na tebe. Toliko ponosan da to ne stane u riječi. Ne zbog puške koju si nosio, nego zbog srca koje nije odustalo kad su te izdavali i kad je bilo najteže.
Digni tu glavu. Tvoje su ruke čiste, tvoj je obraz osvjetlan, a tvoja pobjeda je vječna, ma koliko je netko pokušavao umanjiti. Dok je nas koji to vidimo, tvoja borba traje i dalje kroz nas koji ćemo je čuvati.
Hvala ti što si izdržao. Hvala ti što imamo kamo pripadati.”
