Pepelnica ili Čista srijeda za katolike nije samo početak korizme, nego ozbiljan poziv na obraćenje srca i povratak Bogu kroz post, nemrs i molitvu. Crkva toga dana obvezuje vjernike na post i suzdržavanje od mesa, podsjećajući da vanjsko odricanje ima smisla samo ako vodi dubljem povjerenju u Božje milosrđe i većoj ljubavi prema bližnjima.
Današnjom Pepelnicom, ili kako se u našem narodu često kaže Čistom srijedom, Katolička Crkva započinje sveto vrijeme korizme – četrdesetodnevni hod pokore, posta, molitve i milosrđa koji vjernike priprema na slavlje Kristova Uskrsa.
Ovaj dan snažan je poziv na obraćenje i poniznost pred Bogom. Tijekom obreda pepeljenja, svećenik vjerniku posipa glavu pepelom izgovarajući riječi: „Obrati se i vjeruj Evanđelju“ ili „Spomeni se, čovječe, da si prah i u prah ćeš se vratiti.“ Pepeo, znak pokore i poniznosti, podsjeća nas na prolaznost života i potrebu za duhovnim preobraćenjem.
Post i nemrs – što Crkva traži
Jedna od zapovijedi Katoličke Crkve glasi: „Postiti i ne jesti mesa kada to Crkva zapovijeda.“
Vjernici su obvezni postiti i ne jesti mesa na Pepelnicu i Veliki petak, a svaki petak tijekom godine pozvani su prakticirati apstinenciju od mesa kao čin pokore i sjedinjavanja s Kristovom žrtvom.
Post znači uzeti samo jedan puni obrok dnevno, uz mogućnost dva lagana obroka (doručak i večera), bez jela između obroka.
Nemrs (apstinencija) znači ne jesti meso toplokrvnih životinja, uključujući piletinu, dok su ribe i plodovi mora dopušteni.
Tko je obvezan?
• Na nemrs su obvezni svi katolici od navršene 14. godine života.
• Na post su obvezni katolici od 18. do 59. godine života.
Crkva nas, osim vanjskog odricanja, potiče na unutarnje obraćenje srca – kroz molitvu, sakramente, osobito ispovijed, te kroz djela milosrđa prema bližnjima. Korizma nije samo vrijeme žalosti, nego vrijeme duhovne obnove i rasta u ljubavi.
Pepelnica nas podsjeća da je pravo očišćenje ono koje počinje u dubini duše – poniznim priznanjem vlastite slabosti i povjerenjem u Božje milosrđe.
Kako nas uči Papa Franjo, prava pokora ne svodi se na vanjske geste, nego na srce koje se otvara Bogu i bližnjemu.
Ulaskom u korizmu, Crkva sve vjernike poziva da se odvaže na novi početak – s Bogom u središtu života.