Ima tema koje društvo godinama gura pod tepih, nadajući se da će ih zaborav počistiti umjesto nas. No zaborav nije pravda. I točno iz tog razloga, 29. travnja 2026. godine u 10 sati, dvorane Hrvatskog sabora bit će poprište nečeg što odavno nedostaje u javnom diskursu ovog prostora – otvorenog, stručnog i odgovornog razgovora o masovnim zločinima jugoslavenskog komunizma u Sloveniji.
Okrugli stol pod naslovom “Masovni zločini jugoslavenskog komunizma u Sloveniji – stratišta i prikrivanje zločina” koji organizira predsjednik Domovinskog pokreta i predsjednik Povjerenstva za utvrđivanje sudbina žrtava zločina počinjenih neposredno nakon Drugoga svjetskog rata Ivan Penava prvi je u nizu planiranih skupova čiji je cilj jasan – suočiti se s prošlošću bez straha, bez relativizacije i bez politički motivirane šutnje koja je godinama štitila krivce i zaboravljala žrtve.
Zašto baš sada? Jer istina ne zastarijeva, čak i kada svjedoci odlaze
Više od osam desetljeća dijeli nas od kraja Drugog svjetskog rata i pokolja koji su uslijedili neposredno nakon njega. Desetljeća su bila dovoljna da se arhivi zatvore, da stratišta prerastu šumom, da se preživjeli ušute, a počinitelji proglase herojima.
Ali generacije koje dolaze ne mogu graditi pravednu budućnost na temelju laži.
Zločini počinjeni neposredno nakon Drugog svjetskog rata – masovna strijeljanja, tajni grobovi, sustavno prikrivanje – predstavljaju jedno od najosjetljivijih i nedovoljno rasvijetljenih poglavlja naše zajedničke, jugoslovenske i poslijeratne europske povijesti. Slovenija je u tom kontekstu posebno osjetljivo tlo – desetci lokacija diljem te zemlje kriju ostatke tisuća žrtava komunističkog terora, a mnoga od tih stratišta još uvijek nisu u potpunosti istražena, obilježena niti pravno sankcionirana.
Što se događalo u slovenskim šumama i jamama 1945. godine?
Neposredno nakon završetka rata, partizanske postrojbe i organi OZNA-e proveli su val masovnih likvidacija. Mete su bili vojnici i civili koji su se povlačili prema austrijskoj granici – Hrvati, Slovenci, Srbi, Nijemci i drugi – ali i lokalni Slovenci osumnjičeni za kolaboraciju ili jednostavno označeni kao klasni neprijatelji.
Tijela su bacana u kamenolome, špilje, jame i masovne grobnice diljem Slovenije. Prema procjenama povjesničara, samo na slovenskom tlu zakopano je između 100.000 i 150.000 žrtava poslijeratnog komunističkog terora, od kojih je velik dio do danas neidentificiran.
Stratišta poput Hude Jame, Barbarinjega Rova, Konfina i desetaka drugih lokaliteta polako su dolazila na svjetlo dana – no sustavna istraga, pravna evaluacija i odgovarajuće komemoracije i dalje kasne.
I upravo tu leži srž problema koji će se razmatrati na predstojećem okruglom stolu u Saboru.
Hrvatski sabor kao mjesto dijaloga – važan signal
Organiziranje ovakvog skupa unutar institucije poput Hrvatskog sabora nije tek simboličan čin – to je politički i moralni signal.
Signal da Republika Hrvatska prepoznaje važnost suočavanja s komunističkim zločinima ne samo na svom tlu, već i u regionalnom kontekstu. Signal da povijest ne smije biti talac ideologije. I signal da povjesničari, pravnici, svjedoci i žrtve zaslužuju institucionalnu platformu – a ne marginu.
Okruglom stolu koji organizira Ivan Penava, prisustvovat će relevantni stručnjaci, povjesničari i javni akteri koji će iz različitih kutova osvijetliti ovu temu – od arhivske dokumentacije i forenzičkih nalaza, do pitanja pravne odgovornosti, komemorativnih praksi i usporedbe s europskim procesima suočavanja s komunističkim naslijeđem.
Društvo koje izbjegava istinu ne može graditi pravednu budućnost
Postoje oni koji će ovakav skup pokušati prikazati kao revizionizam ili politički obračun. No suočavanje s činjenicama nije revizionizam – to je minimum civiliziranosti.
Europa je prošla kroz teška suočavanja s nacističkim, a potom i komunističkim zločinima. Njemačka je platila tu cijenu – i izašla iz nje moralno obnovljena. Baltičke države, Poljska, Češka – sve su one pronašle načine da imenuju zlo, obilježe žrtve i zakonski procesuiraju odgovornost gdje je to bilo moguće.
Mi smo tu cijenu odgađali predugo.
Okrugli stol u Saboru 29. travnja nije kraj tog procesa. Ali može biti – i mora biti – ozbiljan početak.
Vrijeme prolazi. Svjedoci odlaze. Dokumenti nestaju. No istina – ukoliko je istražimo, imenujemo i zabilježimo – ostaje.
Govoriti o zločinima jugoslavenskog komunizma nije napad na nijedan narod. To je dug prema žrtvama. Prema njihovim obiteljima koje desetljećima čekaju odgovor: gdje su zakopani naši? Tko je naredio? Tko je pucao?
Okrugli stol u Hrvatskom saboru 29. travnja 2026. daje jednu od rijetkih institucionalnih priika da se ta pitanja postave na pravi način – glasno, stručno, dostojanstveno.
Jer društvo koje izbjegava istinu, ne može graditi pravednu budućnost.
A mi tu budućnost još uvijek možemo izgraditi.
Vrijeme prolazi. Svjedoci odlaze. Dokumenti nestaju. No istina – ukoliko je istražimo, imenujemo i zabilježimo – ostaje.
Govoriti o zločinima jugoslavenskog komunizma nije napad na nijedan narod. To je dug prema žrtvama. Prema njihovim obiteljima koje desetljećima čekaju odgovor: gdje su zakopani naši? Tko je naredio? Tko je pucao?
Okrugli stol u Hrvatskom saboru 29. travnja 2026. daje jednu od rijetkih institucionalnih priika da se ta pitanja postave na pravi način – glasno, stručno, dostojanstveno.
Jer društvo koje izbjegava istinu, ne može graditi pravednu budućnost.
A mi tu budućnost još uvijek možemo izgraditi.
