“Moja je krivnja što nisam mogao pokleknuti pred komunizmom”
Blaženi Alojzije Stepinac, zagrebački nadbiskup, uhićen je na današnji dan 1946. godine. Rano ujutro, oko 5:30 sati, pripadnici komunističke vlasti upali su u Nadbiskupski dvor na Kaptolu dok se Stepinac pripremao za slavljenje Svete Mise.
Tim činom komunistička vlast pokazala je još jednom svoje pravo lice – uhitili su biskupa koji je cijeli život bio mirotvorac, pomagao siromašnima i nevoljnima, a kojeg će Crkva kasnije proglasiti blaženim.
Stepinčeve riječi iz istražnog zatvora
Nekoliko dana nakon uhićenja, 20. rujna 1946., nadbiskup Stepinac dao je pisanu izjavu koju je vlastoručno potpisao:
“Moje hapšenje i zatvor i istražni postupak ima pripremiti očigledno materijal za sud protiv mene. Danas je u cijelom kulturnom svijetu omraženo direktno napadati Crkvu i vjeru. Zato se tamo, gdje se hoće nešto poduzeti protiv predstavnika Crkve, mora naći politička podloga, što je protiv mene nađeno u ovoj formi.
Ni po Božjem, ni po naravnom, ni po međunarodnom pravu nijedan ispravan sud ne bi me nikada mogao osuditi za ono što mi se imputira, kad bi pregledao cijelu situaciju u kojoj smo se nalazili.
Moja je krivnja sto posto u tome, što nisam mogao pokleknuti pred zahtjevima komunizma koji jedini vlada u ovoj zemlji.”
17 točaka optužbi protiv komunističkog režima
Stepinac je zatim nabrojao što se sve dogodilo katoličkoj Crkvi od dolaska komunista na vlast:
- Od početka Narodno-oslobodilačke borbe pa do sada ubijeno je između 260-270 katoličkih svećenika, od kojih ogromna većina ne bi nikada bila zvana ni na odgovornost u drugim zemljama, a kamoli ubijena.
- Ubijeno je kojih desetak časnih sestara, čega se ne sjećam nikada u povijesti naše zemlje.
- Uništene su sve katoličke škole osim možda jedne gimnazije.
- Uništene su naše tiskare.
- Uništena je naša štampa.
- Oduzeti su brojni katolički zavodi.
- Onemogućena su naša sirotišta pod vodstvom časnih sestara.
- Uništen je naš Caritas, valjda zato što je spasio i hiljade partizanske djece za vrijeme rata.
- Uništeno je naše društvo Sv. Jeronim, najjača pučka kulturna institucija na Balkanu i najomiljenija srcu našeg puka.
- Stavljena su u najteže situacije ono par sjemeništa što je ostalo, jer im je oduzeta sva imovina od koje su se uzdržavala.
- Veliki dio crkvene imovine oduzet je nasilno bez ikakvog sporazuma s katoličkom crkvom.
- Praktički je vrlo otežan vjeronauk u nižim školama, a u višim je naprosto izbačen.
- Uveden je nasilno civilni brak protiv svih tradicija našeg puka.
- Već su iz nekih bolnica izbačene časne sestre.
- Jedan biskup mi se tužio da su na njegovu području već otete zgrade katoličkih redovnika.
- Drugi biskup mi se tužio da su mu neke crkve preuređene u magazine.
- Nijedan katolički svećenik ili biskup nije siguran ni po danu ni po noći za svoju slobodu, a čak ni za svoj život.
“Sloboda savjesti samo je iluzija”
“Sve u svemu, sloboda savjesti samo je jedna velika iluzija i pijesak u oči neupućenima. Ona je praktično jednaka nuli“, napisao je Stepinac dodavši kako se u školama djecu uči da Krist nikada nije postojao, da je Majka Božja “obična djevojka s ulice”, a da je “čovjek od majmuna”.
Nadbiskup je u izjavi najavio kako se neće braniti na suđenju:
“Sve promislivši, smatram i odlučujem, ukoliko budem izveden pred sud:
- Da se neću, osim načelne izjave, nijednom riječju braniti;
- Da odbijam branitelja na sudu i
- Da neću apelirati protiv osude.”
Pozvao vlasti na pregovore sa Svetom Stolicom
“Konačno da završim. Ako je današnjim vlastima iskreno do sređenja prilika u našoj zemlji, onda evo jedinog puta do toga. Država ima svoje redovite diplomatske odnose sa Svetom Stolicom. Neka dakle s njom kao s jedinim kompetentnim faktorom povede otvoreno i muški i pošteno pregovore.”
Upozorio je i na posljedice progona: “Mogu biti ja osuđen, što me malo dira. Mogu biti osuđeni i drugi biskupi. Mogu biti poubijani još toliki svećenici ili vjernici, stvari se neće popraviti, nego samo pogoršati.”
Završio je riječima: “Iza katoličke Crkve stoji konačno Krist, njezin ugaoni kamen, o kojem je pisano: Tko padne na ovaj kamen, razbit će se, i na koga on padne, smrvit će ga.”
Izvori:
- BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac – svjedok Evanđelja ljubavi, Knjiga 3, Dokumenti II, Zagreb, 2010.
- Zagrebačka nadbiskupija
