U predvečerje blagdana Cvjetnice, u subotu 28. ožujka, Sinj je postao pozornica jedne od najsnažnijih korizmenih tradicija Dalmacije – uprizorenja Muke Isusa Krista. Ove je godine scena premještena iz Brnaza na Šetalište blaženog Alojzija Stepinca, uz impozantnu baziliku i zvonik Čudotvorne Gospe Sinjske, gdje se dramatska izvedba stopila s molitvenom tišinom prostora. Okupljeni vjernici, vođeni dubokom vjerom i osjećajem pripadnosti, ispunili su šetalište, prateći s poštovanjem i emocijom svaku riječ, svaki pogled koji je govorio više od samih replika.
Nositelji projekta – članovi Udruge Naše Brnaze i Zajednice sv. Nikole Tavelića – uz potporu Grada Sinja, Splitsko-dalmatinske županije, Samostana i Župe Gospe Sinjske, pokazali su koliko zajedništvo i dugotrajna predanost mogu oplemeniti jednu zajednicu. U realizaciji koju su blagoslovili gvardijan fra Marinko Vukman i župnik fra Antonio Mravak, redatelj fra Ivan Čikara uspio je spojiti snagu vjerske poruke s dojmljivom scenskom izvedbom.
Duhovna slika otkupljenja i ljudske patnje
Lik Krista utjelovio je mladi glumac Dino Vuković, koji je u svojoj interpretaciji nosio težinu posljednjih sati Isusova života s dubokom ozbiljnošću i osjećajem unutarnje žrtve. Uz njega, Ivanka Malbaša u ulozi Marije dodala je prikazu nježnu, ali prodornu ljudsku dimenziju – majčinsku bol, tihu vjeru i snagu koja ne slabi ni pred križem. Sudionici, uglavnom amateri, svojom su disciplinom i predanošću pokazali koliko duboko korizmeni duh prožima ovaj kraj.
Unatoč jakom vjetru i hladnoći, nekoliko stotina okupljenih, među kojima i sinjski gradonačelnik Miro Bulj, pratilo je predstavu u sabranosti i tišini. Te večeri Sinj nije bio samo scenska kulisa, već živi hram zajedništva – grad u kojem se stoljetna pobožnost spaja s umjetničkim izražajem, podsjećajući kako su patnja i nada uvijek isprepletene nitima ljudskog iskustva.
Fotografski pogled koji dira srce
Posebnu snagu ovogodišnjem prikazu dao je i vizualni doživljaj. Fotografije Petra Malbaše, ratnog snimatelja i poznatog sinjskog fotografa, dočaravaju prizore Kristove muke s rijetkom emotivnom dubinom. U svakoj njegovoj slici osjeti se drhtaj vjetra, hladnoća kamena pod nogama rimskih vojnika i tišina koja obavija pogled Krista. Malbaša je, kroz objektiv koji poznaje ljudsku bol, uspio uhvatiti ono što riječi teško prenose – trenutak kada vjera postaje stvarna, gotovo opipljiva. Njegove fotografije nisu samo dokument vremena, nego vizualna snaga ljudske postojanosti i duhovnog smisla žrtve.
Tradicija koja ostaje i nadahnjuje
Ovakva uprizorenja u Sinju nisu tek kulturni događaji, nego živi izraz identiteta Cetinske krajine. Spoj umjetnosti, pobožnosti i zajedništva podsjeća na snagu vjere koja se prenosi s koljena na koljeno, svjedočeći kako Kristova muka nije davna povijest, već uvijek aktualna priča o ljubavi, predanosti i uskrsnuću. I ove se večeri, pod jakom burom i hladnim svjetlom reflektora, u Sinju moglo osjetiti ono što vjernici nazivaju – otajstvom živoga Boga među ljudima.
