Hrvatska je u posljednjim tjednima potresena nizom lažnih dojava o bombama u školama i javnim institucijama. Iako su svaki put policijske provjere pokazale da je prijetnja lažna, a učenici se vraćali klupama, pitanje koje ostaje otvoreno daleko je složenije od samog sigurnosnog aspekta — što se zapravo događa s djecom koja iznova prolaze kroz evakuacije, uzbune i medijsku buku oko prijetnji nasiljem?
Dok institucije rade na pronalasku počinitelja, psiholozi sve glasnije upozoravaju da su prave posljedice ovih događaja nevidljive — i da ih nije moguće izmjeriti tek brojem evakuiranih učenika. Učinci na mentalno zdravlje djece i mladih, kažu stručnjaci, mogu biti dugotrajni, a ponekad i ozbiljniji nego što se u prvom trenutku čini.
Naime, djeca i mladi osobito su osjetljivi na osjećaj nesigurnosti i prijetnje. Važno je naglasiti kako stres ne proizlazi samo iz velikih, dramatičnih događaja, već često i iz niza više manjih, ponavljajućih stresnih situacija. Upravo takvi „mali stresovi”, poput učestalih uzbuna, prekida nastave i izloženosti lošim vijestima, mogu imati kumulativni učinak i dugoročno biti jednako, a potencijalno i više opterećujući.
U ovakvim okolnostima ključno je osigurati djeci stabilnost, osjećaj sigurnosti i prostor za izražavanje osjećaja. Roditelji i djelatnici odgojno-obrazovnih ustanova svakako trebaju poticati otvorene razgovore, slušati te pružiti jasne i točne informacije, prilagođene dobi te na smiren i obazriv način.
Dodatni izazov predstavlja činjenica da su djeca i mladi danas izloženi velikoj količini negativnih i prijetećih sadržaja putem medija i društvenih mreža. U vremenu kada se brzo šire neprovjerene ili lažne vijesti, osjećaj opasnosti može biti pojačan, a granica između stvarne i percipirane prijetnje sve teže razlučiva. Kontinuirana izloženost takvim sadržajima može povećati anksioznost, osjećaj naučene bespomoćnosti te nesigurnosti općenito.
Voditelj Psihološkog centra Carpe Diem Domagoj Dalbello ističe kako smo kao ljudi često skloni usmjeriti se na negativne i prijeteće vijesti i sadržaje, bolje ih pamtiti te više razmišljati o njima — što je osobito rizično upravo za djecu koja često nemaju dovoljno iskustva prepoznati istinu od lažnih vijesti te koja su često u osjetljivim razvojnim fazama. Također, stalna izloženost prijetećim sadržajima može stvoriti osjećaj da je svijet opasnije mjesto nego što uistinu jest, što može dovesti do anksioznosti i nemira — a to je svakako loše za mentalno zdravlje i zdrav razvoj.
U ovakvim situacijama djeca često ne reagiraju samo na konkretan događaj, već na ukupni osjećaj nesigurnosti koji se postupno izgrađuje. To može dovesti do kontinuirane tjeskobe te problema sa spavanjem i koncentracijom. Zato je iznimno važno da odrasli razgovaraju s djecom o lažnim vijestima i važnosti provjeravanja izvora informacija, da ne pojačavaju paniku te da pomognu djeci kroz prisutnost i razgovor o onome što vide i čuju — što često može samo po sebi biti velika pomoć kako bi se vratio osjećaj sigurnosti.
Osim toga, stručnjaci pozivaju institucije i medije na odgovorno izvještavanje bez dodatnog širenja straha.