Hrvatski medijski prostor već godinama boluje od teškog poremećaja prioriteta. Evo, nema gotovo ni jedne novine koje nisu zabilježile da se notorna Maja Šuput, „glazbena kraljica svadbi i sajmova“, nakon godinu dana rastala od svog ljubavnika. Čudi nas jedino da takvu „vijest“ nije popratila i HINA. Dok trivijalne crtice iz života estradnih zvijezda pune naslovnice i skupljaju klikove, teme od ključne nacionalne, povijesne i ljudske važnosti sustavno se guraju na marginu društvenog interesa.
Naime, ovih dana u Splitu su među ostalim održane dvije značajne promocije knjiga – hrvatskih generala Ivana Tolja i Ivice Primorca. O tome osim pojedinih portala nigdje ništa, kao što nema ništa ni kad hrvatski branitelji organiziraju neke akcije vezane uz Domovinski rat, dok s druge pak strane svaka izjava, pa i o djeci poput notornih šuputica, su „vijesti dana“.
Nacija se svakodnevno bombardira nevažnim informacijama, dok se istovremeno ignoriraju događaji koji bi trebali ujediniti narod u pijetetu i potrazi za istinom.
Surova stvarnost u sjeni
S druge strane tog medijskog spektra nalazi se surova, prešućena stvarnost hrvatske povijesti. Pokopi žrtava komunističkog režima nakon Drugog svjetskog rata, koji svjedoče o masovnim stradanjima našeg naroda, u medijima dobivaju tek mrvice prostora – ako uopće i to.
Kad ste u nekim „ozbiljnim“ novinama čitali da je održan domoljubni ili humanitarni koncert? Ako o tome i pišu, pišu negativno. (Svaka čast iznimkama).
Pa, tko su onda te „zvijezde“ koje pune i seoske šatore, da javnost mora detaljno poznavati njihov privatni život, dok se obiteljima žrtava totalitarnih režima uskraćuje pravo na vidljivost i javno žalovanje?
Pitanje odgovornosti i istine
No, problem ide puno dublje od samog prešućivanja žrtava – mediji i institucije uporno šute o tome tko su bili nalogodavci i izvršitelji tih stravičnih zločina.
Sustavno forsiranje estradnog žutila na račun povijesne istine i braniteljskih inicijativa ne događa se slučajno. Ono planski otupljuje društvenu svijest, zaglupljuje publiku i skreće pažnju s tema koje zahtijevaju duboko promišljanje, pravdu i nacionalni konsenzus.
Kada razvod jedne pjevačice od svog ljubavnika postane važnija vijest od dostojanstvenog ukopa mučki ubijenih Hrvata, ili akcija braniteljskih udruga, kada se klanjaju žrtvama velikosrpske agresije, to više nije pitanje novinarstva – to je dijagnoza duboke moralne krize društva.
Vrijeme je da javnost prepozna ovu manipulaciju, odbaci nametnuto žutilo i zahtijeva medijski prostor za teme koje doista grade naš identitet i traže povijesnu pravdu.
Evo, HINA teško ili nikako ne objavljuje ono što nema veze s onima na vlasti. Gdje je tu istina, pravda, gdje je tu novinarstvo?