Trideset i pet godina nakon što su prošli pakao srpskih koncentracijskih logora, bivši zatočenici Stajićeva i Begejaca dočekali su vijest koja je mnogima vratila nadu. Naime, Osječanin Ivan Mikulić izborio je pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu pravomoćnu presudu kojom mu Republika Srbija mora isplatiti 1.500.000 dinara, odnosno oko 12.500 eura, na ime nematerijalne štete za patnje koje je proživio iza bodljikave žice 1991. i 1992. godine.
Vijest se proširila brzo, a s njom i uvjerenje da je put do odštete sada otvoren svima koji su prošli srpske logore. No, to nije tako. Kako bi spriječio lažne nade i nepotrebna razočaranja, Kajkić je u detaljnoj objavi pojasnio na kojem pravnom temelju počiva ovaj presedan, koja tri uvjeta podnositelj mora ispuniti i zašto dio bivših logoraša, barem zasad, ostaje izvan dosega ovog mehanizma. Upozorio je i da bitka još nije gotova: srpsko Vojno pravobraniteljstvo uložilo je reviziju Vrhovnom sudu, a o njegovoj odluci ovisi hoće li nekoliko tisuća bivših zatočenika moći naplatiti ono što im država Srbija duguje.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
Pravo na naknadu štete za bivše zatočenike logora Stajićevo i Begejci
Možda se stvorila kriva percepcija, nažalost, nemaju svi u ovom trenutku pravo na tužbu za naknadu štete zbog robijanja u srpskim koncentracijskim logorima 1991. – 1992.
S obzirom da se prije nekoliko dana pojavila obavijest o uspjehu u parnici pred sudom RS, od strane bivšeg zatočenika srpskog koncentracijskog logora Stajićevo i Begejci (iz 1991. i 1992. godine), (Ivana Mikulića iz Osijeka), te shodno tome kada je riječ o novom pravnom presedanu i mogućnostima ostvarivanja naknade nematerijalne štete na teret proračuna Republike Srbije, a na temelju pravomoćne presude Prvog osnovnog suda u Beogradu (predmet br. 31 P. 12194/23), dosuđeni iznos naknade štete je 1,500,000 dinara ili oko 12,500 eura, ukratko opisujem tko doista u ovom trenutku može ostvariti to pravo;
1. Tko IMA pravo na odštetu?
Pravo na naknadu štete pred sudovima u Republici Srbiji trenutačno mogu ostvariti osobe koje ispunjavaju sva tri navedena uvjeta:
• Status bivšeg zatočenika: Osoba je bila zatočena u logorima Stajićevo i/ili Begejci tijekom 1991. i 1992. godine.
• Službeni dokaz o boravku: Podnositelj zahtjeva posjeduje valjanu i službenu potvrdu Crvenog križa kojom se dokazuje točno razdoblje provedeno u navedenim logorima.
• Pravni temelj (Presedan): Sukladno članku 13. Zakona o parničnom postupku RS, parnični sudovi su vezani za pravomoćnu kaznenu presudu kojom je država Srbija preuzela izvršenje kazne za pokojnog Ivicu Vuletića (predmet Kv.V. 18/07). Budući da ta presuda pravno obvezuje državu za radnje u logorima Stajićevo i Begejci, stvoren je izravan mehanizam za naplatu štete na teret Ministarstva obrane RS (prema članku 172. Zakona o obveznim odnosima).
2. Tko NEMA pravo na odštetu?
Pravo na odštetu po ovom konkretnom pravnom mehanizmu ne mogu ostvariti:
• Osobe bez službene dokumentacije: Bivši zatočenici koji nemaju službenu potvrdu Crvenog križa ili drugi ekvivalentan i sudski priznat dokaz o boravku u logorima.
• Zatočenici drugih logora: Osobe koje su bile zatočene u drugim logorima ili lokacijama koje nisu obuhvaćene činjeničnim opisom iz preuzete presude protiv Ivice Vuletića (odnosno lokacije izvan logora Stajićevo i Begejci u navedenom razdoblju).
Važna napomena o trenutnom statusu postupka
• Podneseni pravni lijekovi: Vojno pravobraniteljstvo Republike Srbije podnijelo je izvanredni pravni lijek (reviziju) Vrhovnom sudu, kao i zahtjeve za odgodu ovrhe.
• Ishod postupka: Ako Vrhovni sud odbije reviziju države, ova presuda postaje trajni presedan, što otvara mogućnost za nesmetanu naplatu štete za nekoliko tisuća bivših zatočenika koji ispunjavaju gore navedene uvjete za priznanje prava.
