Pakistanski sud donio je presudu koja je odjeknula daleko izvan granica te države: više novinara osuđeno je na doživotni zatvor zbog navodnih veza s pro‑Khan prosvjedima nakon uhićenja bivšeg premijera Imrana Khana 2023. godine. Iako je riječ o suđenju u odsutnosti, težina kazne i način na koji su novinari povezani s “pobunom” izazvali su alarm u međunarodnim organizacijama za ljudska prava, koje upozoravaju da se sigurnosni narativ koristi kao paravan za gušenje slobode medija i prava na prosvjed.
Prema onome što je dosad poznato, pakistansko tužiteljstvo tereti novinare da su svojim izvještavanjem, objavama na društvenim mrežama i navodnim kontaktima s pristašama Imrana Khana “poticali nasilje” i pomagali organizaciju prosvjeda koji su nakon njegova uhićenja izbili diljem zemlje. Ključni problem je što se granica između novinarskog praćenja događaja i aktivnog sudjelovanja u prosvjedima povlači vrlo široko, pa se gotovo svaki kritički tekst ili snimka s ulice može interpretirati kao dio “pobunjeničke infrastrukture”.
Ovakvo tumačenje zakona u praksi znači da se novinarski rad – praćenje, dokumentiranje i analiziranje političke krize – izjednačava s pobunom protiv države, što opasno ruši temeljno načelo da novinari imaju pravo, ali i obvezu, pratiti važne društvene procese, pa i one koji vlastima ne idu u prilog. Time se novinarima šalje jasna poruka da je svaki izlazak na teren, svaki video prosvjeda i svaka kritička kolumna potencijalni dokazni materijal, a ne legitimno informiranje javnosti.
Strah da će presuda ušutkati kritičke glasove diljem zemlje
Reakcije međunarodnih i lokalnih organizacija za ljudska prava gotovo su unisono osuđujuće: presudu u odsutnosti doživotnim zatvorom vide kao primjer politički motiviranog obračuna s medijima i šire, s bilo kakvim oblikom javne podrške opoziciji. Upozoravaju da se takve kazne stvaraju namjerno drakonske kako bi poslužile kao upozorenje svima koji razmišljaju o kritiziranju vojske, sigurnosnog aparata ili vladajuće garniture.
Strah je da ovakav slučaj neće ostati izoliran, nego će postati obrazac – novinari, aktivisti, pa i obični građani na društvenim mrežama mogli bi se naći u opasnosti da ih se pod sličnim optužbama veže uz “terorizam” ili “pobunu”, čak i kada je riječ o mirnom prosvjedu ili analitičkom komentaru. Dugoročno, to može dovesti do samocenzure u pakistanskim medijima, izbjegavanja svih tema vezanih uz Imrana Khana i osporavanje uloge vojske u politici, čime se javni prostor sužava na ono što je vlast spremna tolerirati.
Za zemlju s bogatom, ali turbulentnom političkom scenom, u kojoj je već nebrojeno puta viđeno da se sudstvo i sigurnosne strukture koriste u političkim obračunima, ova presuda postavlja i jedno šire pitanje: ako je danas moguće novinara proglasiti doživotnim zatvorenikom zbog praćenja prosvjeda, što sutra čeka one koji samo traže odgovornost vlasti za nasilje, korupciju ili izborne manipulacije.