Izmjene donose povećanja naknada, uvođenje novih prava te godišnje određivanje osnovica – prilagođeno stvarnim potrebama korisnika i gospodarskim mogućnostima države. Ostaje jedino pitanje na koji se način Zakon o civilnim stradalnicima Domovinskog rata primjenjuje u sredinama nekadašnje tzv. srpske krajine– u mjestima poput Knina, Negoslavaca, Mirkovaca, Borova i sličnih, gdje nije bilo civila koji barem posredno nije sudjelovao u agresiji na Hrvatsku.
Na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, Hrvatski sabor danas je jednoglasno, s 125 glasova “za”, usvojio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata. Riječ je o važnom koraku u nastavku sustavnog uređenja prava civilnih žrtava Domovinskog rata, čime se, prema obrazloženju Vlade, osigurava pravedniji i održiviji sustav naknada koji bolje odgovara aktualnom gospodarskom i socijalnom kontekstu.
Podsjetimo, prvotni Zakon o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata donesen je 2021. godine, čime je država ispravila višedesetljetni manjak institucionalne brige prema ovoj skupini građana te omogućila ostvarivanje prava onima koji do tada nisu bili obuhvaćeni zakonskim rješenjima.
Prava usklađena s gospodarskim uvjetima
Nova zakonska rješenja oslanjaju se na iskustva provedbe Zakona iz 2021., kao i na detaljne analize državnog proračuna. Prema obrazloženju Vlade, osnovna ideja izmjena jest usklađivanje iznosa prava s potrebama korisnika i trenutačnim gospodarskim okvirom.
Ključna promjena odnosi se na model određivanja osnovica za izračun prava koja se ubuduće neće fiksno propisivati zakonom, već će se određivati odlukom Vlade jednom godišnje. Time će se omogućiti fleksibilno praćenje ekonomskih kretanja, uz zakonsko jamstvo da iznos osnovice ne može biti niži od onoga iz prethodne godine.
Veće naknade i proširena prava
U praktičnom smislu, promjena modela znači povećanje niza naknada koje primaju civilni stradalnici Domovinskog rata:
- osobna invalidnina
- posebni dodatak
- dodatak za njegu i pomoć druge osobe
- ortopedski dodatak
- obiteljska invalidnina
- novčana naknada
Za korisnike osobne invalidnine od VI. do X. skupine dodatno je povećan postotak osnovice prema kojem se izračunava pravo, što predstavlja konkretno materijalno poboljšanje. Model je, napominju iz Ministarstva hrvatskih branitelja, preuzet iz Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata (ZOHBDR), gdje se pokazao održivim i učinkovitijim u praksi.
Značajna novina jest i mogućnost priznavanja statusa civilnog invalida po osnovi bolesti uz minimalno oštećenje organizma od 20 posto – dok je dosadašnji prag iznosio 60 posto.
Novi oblici zaštite i pomoći
Kako bi se bolje odgovorilo na potrebe starije populacije korisnika, izmjenama se uvodi posebno poglavlje o zdravstvenoj zaštiti civilnih stradalnika. Proširena su i prava povezana s troškovima ukopa i grobnim mjestom, a uvedena je i jednokratna novčana pomoć nakon ekshumacije i identifikacije nestale civilne osobe iz Domovinskog rata – čime se pojačava podrška obiteljima koje su desetljećima čekale potvrdu sudbine svojih bližnjih.
Suradnja s udrugama i osigurana sredstva
Izmjene i dopune Zakona izrađene su u suradnji sa Zajednicom udruga hrvatskih civilnih stradalnika iz Domovinskog rata, što je, prema riječima Ministarstva, jamstvo da su prijedlozi proizašli iz stvarnih potreba korisnika.
Sredstva za provedbu svih novih i uvećanih prava osigurana su u Državnom proračunu Republike Hrvatske, čime se osigurava financijska stabilnost i održivost sustava na duži rok.
Jednoglasno donošenje izmjena Zakona u Saboru ocjenjuje se kao politička i društvena poruka jedinstva u priznanju žrtve civilnih stradalnika. Tim činom, Hrvatska još jednom potvrđuje kako očuvanje prava i dostojanstva žrtava Domovinskog rata ostaje temeljna odrednica socijalne i moralne politike države.
Kad zakon govori o civilima, a na terenu – nedužnih nema
Otvoreno pitanje ostaje na koji se način Zakon o civilnim stradalnicima Domovinskog rata primjenjuje u sredinama nekadašnje tzv. srpske krajine– u mjestima poput Knina, Negoslavaca, Mirkovaca, Borova i sličnih, gdje nije bilo civila koji barem posredno nije sudjelovao u agresiji na Hrvatsku.
Mnogi od njih možda nisu držali pušku, ali su u njihovim podrumima bili improvizirani logori u kojima su zatočeni i mučeni hrvatski civili i branitelji. U Kninu su, primjerice, djeca, žene i starci koji nisu aktivno sudjelovali u borbama, dolazili u Martićev logor u krugu stare bolnice, gdje su štapovima tukli i pljuvali već izmučene i pretučene zatočenike.
Zato je opravdano i nužno postaviti pitanje — kako se u takvim slučajevima tumači i provodi zakon koji jednako vrijedi za sve civilne stradalnike Domovinskog rata, bez obzira na to jesu li bili na strani žrtve ili agresora?