Rano jutros službeno je započela najveća vojna operacija na Bliskom istoku od američke invazije na Irak – izraelske i američke snage izvele su koordinirani udar na Iran, dok se eksplozije i raketni napadi sada već šire cijelom regijom, od Teherana do Perzijskog zaljeva. U Washingtonu i Tel Avivu ovaj potez nazivaju “preventivnim” i usmjerenim na uklanjanje “egzistencijalne prijetnje”, dok Teheran govori o nezakonitoj agresiji i najavljuje “razornu odmazdu bez crvenih linija”.
Izrael je rano u subotu objavio da je pokrenuo preventivni napad na Iran, uz obrazloženje da je cilj ukloniti prijetnje koje, prema izraelskom vodstvu, dolaze iz Teherana. Ministar obrane Israel Katz izjavio je da je riječ o operaciji koja treba “ukloniti prijetnje državi Izrael”, potvrđujući da se radi o planiranom i dugo pripremanom udaru. Premijer Benjamin Netanyahu u obraćanju naciji poručio je da Iran predstavlja “egzistencijalnu prijetnju” te ponovio da se Islamskoj Republici “nikada ne smije dopustiti” da dođe do nuklearnog oružja, ističući da je cilj stvoriti uvjete da iranski narod “uzme svoju sudbinu u svoje ruke“.
Nedugo nakon izraelske objave, potvrđeno je da u operaciji sudjeluju i američke snage, čime je napad dobio jasno obilježje zajedničke izraelsko-američke vojne akcije. Pentagon je aktualnoj operaciji dao ime “Operation Epic Fury”, a američki predsjednik Donald Trump u video-obraćanju preko mreže Truth Social poručio je da je riječ o “masivnoj i kontinuiranoj” borbenoj operaciji protiv Irana. Trump je najavio uništenje iranskih projektila, “sravnjivanje raketne industrije sa zemljom” i “strjebljenje njihove mornarice”, ističući da će SAD osigurati da regionalni “teroristički posrednici” više ne mogu destabilizirati regiju.
Trump je dodatno poručio da će SAD i dalje sprječavati Iran da dođe do nuklearnog oružja, uz poruku Teheranu da “nikada neće imati nuklearnu bombu” te upozorenje iranskim snagama sigurnosti da “polože oružje ili se suoče sa sigurnom smrću”.
Eksplozije diljem Irana i Izraela, zatvoren zračni prostor
Prvi udari zabilježeni su u Teheranu, gdje su se rano jutros čule snažne eksplozije, a snimke pokazuju stupove dima iznad više dijelova grada. Iranske agencije navode da su eksplozije zabilježene i u drugim velikim gradovima – Isfahanu, Qomu, Karaju, Kermanšahu i Tabrizu – pri čemu su pogođeni vojni i obrambeni objekti, ali, prema tvrdnjama Teherana, i civilna infrastruktura.
Iransko ministarstvo vanjskih poslova osudilo je udare kao “obnovljenu vojnu agresiju” u trenutku dok su Iran i SAD bili usred diplomatskog procesa, te tvrdi da su meta bili brojni vojni i obrambeni ciljevi, ali i civilne infrastrukture u više gradova. Iranski dužnosnici navode da su pojedini članovi političkog i sigurnosnog vrha bili primarne mete prvog vala američko-izraelskih udara.
The Iranian people dance in the streets as the Islamic regime is taken out via missiles 🇮🇷 pic.twitter.com/0Gp71DIiD9
— Tommy Robinson 🇬🇧 (@TRobinsonNewEra) February 28, 2026
Glasnogovornik iranske Organizacije za civilno zrakoplovstvo potvrdio je zatvaranje cjelokupnog iranskog zračnog prostora “do daljnjega”, što praktično blokira komercijalni zračni promet iznad zemlje.
Istodobno, eksplozije su potresle i sjeverni Izrael, a izraelska vojska priopćila je da je identificirala projektile lansirane iz Irana prema izraelskom teritoriju, zbog čega su aktivirane sirene u više područja. IDF navodi da ratno zrakoplovstvo djeluje kako bi presrelo projektile i po potrebi, izvelo dodatne udare radi “uklanjanja prijetnje”, uz upozorenje da “obrana nije potpuna” i poziv stanovništvu da strogo slijedi upute civilne zaštite.
Rat se prelijeva preko granica: Zaljevske monarhije pod udarom
Kako sati prolaze, sukob se više ne odvija samo na relaciji Izrael–Iran. Iranske rakete i projektili, prema više izvora, pogodili su i američke i savezničke ciljeve u zemljama Perzijskog zaljeva.
Ministarstvo obrane Ujedinjenih Arapskih Emirata potvrdilo je da je zemlju pogodio val iranskih balističkih projektila, pri čemu je protuzračna obrana presrela “određeni broj” njih. Pad krhotina u stambenom području Abu Dhabija izazvao je materijalnu štetu i smrt jedne osobe azijske nacionalnosti, navodi se u priopćenju. Emirati napad nazivaju “opasnom eskalacijom”, flagrantnim kršenjem suvereniteta i međunarodnog prava te poručuju da država zadržava “puno pravo” odgovoriti i poduzeti sve potrebne mjere radi zaštite teritorija, poručujući da je “u potpunosti spremna” suočiti se s bilo kakvim prijetnjama.
Bahrein je potvrdio da su napadi pogodili lokacije i objekte u toj kraljevini, nazvavši ih “izdajničkim napadima” i “izravnom prijetnjom nacionalnoj sigurnosti i sigurnosti građana”, dok državna agencija prenosi tvrnje da je servisni centar američke Pete flote bio izložen raketnom udaru.
U Kataru su, prema državnim izvorima, protuzračne snage oborile projektile koji su ciljali zemlju, a eksplozije su se čule i u glavnom gradu Dohi. Katarske vlasti privremeno su obustavile zračni promet kao mjeru predostrožnosti.
Sirene su se oglasile i u Kuvajtu, dok svjedoci prijavljuju eksplozije i dim iz pravca američkih vojnih instalacija u regiji, uključujući područje oko američke baze u Juffairu u Manami. Neovisni vojni izvori navode da Iran cilja američke baze diljem regije, od Katara do UAE-a i Bahreina, kao dio šire kampanje odmazde.
Diplomacija izbrisana bombama: “pregovori izbačeni iz tračnica”
Ironija aktualne eskalacije leži u činjenici da se sve odvija neposredno nakon nekoliko rundi pregovora između Washingtona i Teherana, koje je posrednički Oman opisivao kao “značajan progres”. Iransko ministarstvo vanjskih poslova ističe da je napad stigao usred diplomatskog procesa, sugerirajući da su pregovori iskorišteni kako bi Teheran bio zatečen u trenutku maksimalne otvorenosti prema kompromisu.
Mehran Kamrava, direktor Odjela za iranske studije u Kataru, ocjenjuje da je Izrael bio “prilično glasan” u najavama da će sabotirati američko-iranske pregovore te da se aktualni napad uklapa u obrazac djelovanja čiji je cilj pregovore “izbaciti iz tračnica”. Prema njegovoj analizi, Trump se doveo u poziciju iz koje više nije mogao odustati od upotrebe sile, nakon višemjesečnog gomilanja američkih trupa i stalnih signaliziranja “zelenog svjetla” Izraelu, što je rezultiralo time da je, kako kaže Kamrava, “natjeran povući potez koji sada gledamo”.
Američka politika, barem na razini establishmenta, u velikoj mjeri stoji iza ovakvog kursa – i republikanci i demokrati u Kongresu, koji su formalno duboko podijeljeni, pokazuju visok stupanj konsenzusa kada je riječ o tvrdolinijaškom pristupu prema Iranu. U tom kontekstu, “Operation Epic Fury” nije tek jednokratni udar, nego dio šire strategije novog američkog imperijalizma na Bliskom istoku, uz snažan izraelski geopolitički potpis.
Iran između totalne odmazde i strateške zamke
Iranski dužnosnici, uključujući one koji su komunicirali s Al Jazeerom i lokalnim agencijama, poručuju da se Teheran sprema “snažno osvetiti” i da je iranski odgovor “bez vremenskog ograničenja”. Visoki iranski izvor naglašava da su sva američka i izraelska sredstva i interesi na Bliskom istoku postali legitimne mete te da “nema crvenih linija”, uz jasnu poruku da je ovo rat koji će imati “široke i dugotrajne posljedice”.
U prvim satima nakon udara Iran već demonstrira da neće ograničiti svoje djelovanje unutar vlastitih granica – eksplozije u Bahreinu, UAE-u, Kataru i drugim državama pokazuju da Teheran bira točke u regiji gdje smatra da može nanijeti stvarnu štetu, prije svega američkim vojnim bazama i logističkim čvorištima. S druge strane, iransko vodstvo svjesno je da trenutak neposredno nakon prvog vala izraelsko-američkih udara nije idealan za “totalnu odmazdu”, jer je obrana protivničke strane u maksimalnoj pripravnosti.
Strateška dilema Irana sada se svodi na pitanje hoće li ovaj napad promatrati kao ograničenu “opomenu” kojoj treba suprotstaviti odmjerenu reakciju – što bi moglo biti pogubno ako je američko-izraelski cilj zapravo zadati konačni udarac – ili će prihvatiti logiku da je riječ o egzistencijalnom ratu i pristupiti mu kao borbi “na život i smrt”.
U prilog potonjoj tezi ide i višegodišnji kontekst . Iran je iscrpljen sankcijama, društveno i gospodarski oslabljen, s jakim unutarnjim nezadovoljstvom koje različiti paramilitarni i opozicijski akteri mogu pokušati kanalizirati u trenutku vanjske agresije. Za razliku od SAD-a i Izraela, koji moraju čuvati imidž neuništivosti, Iran nema takav luksuz – svi već polaze od pretpostavke da zemlja može biti razorena, no svaki ozbiljniji udarac koji zada Teheran svojim moćnijim protivnicima imat će višestruko veći politički efekt na svjetskoj sceni.
Regionalna nervoza i globalna šutnja
U međuvremenu, regija reagira mješavinom panike i kalkulirane uzdržanosti. U Dubaiju vlasti poručuju da je sigurnost građana i posjetitelja “najveći prioritet” te da nadležne službe prate situaciju i poduzimaju potrebne mjere, nastojeći smiriti javnost usred vijesti o eksplozijama i balističkim projektilima.
Američka veleposlanstva u ključnim državama regije, poput Katara i Izraela, izdaju upozorenja svojim državljanima – u Dohi se provode mjere izolacije za diplomatsko osoblje uz preporuku da i ostali Amerikanci ograniče kretanje i budu u blizini skloništa, dok se u Izraelu američki državljani pozivaju na “trenutačno djelovanje” u slučaju sirena i uzbuna.
Ukrajinsko ministarstvo vanjskih poslova poručuje da je za eskalaciju “odgovorna vlast u Iranu”, istovremeno naglašavajući da “stoji uz iranski narod” i ponavljajući pozive na promjenu režima u Teheranu – pozicija koja otkriva kako se rat u Iranu u percepciji dijela međunarodne zajednice doživljava i kao prilika za unutarnju političku transformaciju zemlje.
Velike sile, prije svega Rusija i Kina, zasad ostaju na razini poziva na suzdržanost i poštivanje međunarodnog prava, bez naznaka da su spremne na bilo kakvo direktno vojno uključivanje u obranu Irana. Njihov potencijalni utjecaj, ako se i aktivira, vjerojatno će se svesti na kasnije faze – diplomatsko posredovanje kada broj žrtava i razmjeri razaranja postanu politički neodrživi.
Ono što se jutros još moglo nazivati “operacijom“”sada sve više poprima obrise egzistencijalnog rata, u kojem će se odlučivati ne samo o političkoj budućnosti Irana, nego i o budućoj arhitekturi cijelog Bliskog istoka.
