Hrvatska je danas, 20. travnja, napravila konkretan korak prema uređenju položaja stranih radnika. Novi pravilnik MUP-a mijenja pravila igre za više od 100.000 stranih radnika u zemlji — od uvjeta stanovanja do zdravstvenih pregleda, država staje na kraj sivoj zoni iskorištavanja radne snage.
Državna tajnica u Ministarstvu unutarnjih poslova Irena Petrijevčanin predstavila je novi Pravilnik o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj, dokument koji po prvi put detaljno razrađuje obveze poslodavaca prema stranoj radnoj snazi na način koji do sada nije bio pravno operacionaliziran. Nije to više stvar dobre volje — sada je to stvar zakona.
Broj stranih radnika u Hrvatskoj više nije zanemariv. Prema podacima koje je iznijela državna tajnica, trenutno je 105.231 osoba prijavljena kao strani radnik s važećom dozvolom za boravak i rad, a najviše ih je zaposleno u ugostiteljstvu, turizmu i graditeljstvu — sektorima koji čine okosnice hrvatskog gospodarstva, ali su istovremeno i sektori s najvećim brojem zabilježenih nepravilnosti.
Tisuće prekršaja i milijuni kazni — sustav koji je morao reagirati
Statistika koja stoji iza ovog pravilnika nije suha administracija — ona govori o sustavnom problemu. Nadzorima i međuresornom suradnjom utvrđeno je čak 10.765 nepravilnosti prema Zakonu o strancima, od čega se 1.328 kvalificiralo kao prekršaj. Gotovo polovica — 47 posto — zabilježena je u ugostiteljstvu, a 22 posto u graditeljstvu. Kazne vezane uz nadzor zaštite na radu dosegnule su 1,2 milijuna eura, dok je za neprijavljeni rad od strane poslodavaca naplaćeno dodatnih 3,2 milijuna eura.
„Svaka od ovih odredbi proizašla je iz prakse koja je pokazala potrebu za jasnijim propisivanjem uvjeta“, istaknula je državna tajnica Petrijevčanin, čime je jasno poručila da je pravilnik nastao kao odgovor na stvarnost s terena, na situacije koje su se godinama nizale pred inspekcijskim tijelima i u medijskim izvještajima.
Četrnaest kvadrata nije luksuz — to je novi minimum
Srž novog pravilnika leži u konkretnom, mjerljivom definiranju uvjeta smještaja. Dok je dosadašnji okvir ostavljao previše prostora za interpretaciju — a time i za zloupotrebu — novi pravilnik donosi precizne standarde koji ne ostavljaju mjesta dvosmislenosti. Svaki prostor namijenjen boravku stranih radnika mora imati funkcionalne prozore, električne i vodovodne instalacije, sanitarni čvor te prostor za pripremu hrane. Visina stropa mora biti dovoljna za nesmetano i sigurno kretanje — odredba koja zvuči trivijalno, no njezino uvođenje svjedoči o tome u kakvim su se uvjetima radnici ponegdje nalazili.
Minimalna kvadratura za smještaj jednog stranog radnika iznosi 14 četvornih metara, a za svakog sljedećeg najmanje još šest. U kući površine 150 kvadratnih metara smije boraviti najviše deset radnika, dok je u stanu maksimum osam osoba na 56 kvadratnih metara. „Morali smo propisati i da visina stropa u prostoru mora omogućiti nesmetano i sigurno kretanje stranih radnika“, rekla je Petrijevčanin, opisujući time obrise realnosti s kojima se inspekcija susretala — stanovi u kojima su radnici zbijeni poput robe na skladištu.
Najamnina ne smije biti oružje u rukama poslodavca
Jednako važna je i odredba koja regulira financijski odnos između poslodavca i radnika u slučaju kada poslodavac osigurava ili posreduje u osiguranju smještaja. Najamnina tada ne smije prelaziti 30 posto neto plaće te se — što je ključno — ne smije automatski ustegnuti iz plaće. Poslodavac je dužan radniku dostaviti ugovor o najmu ili odgovarajući dokument s jasno navedenim uvjetima i iznosom najamnine. Ovime se izravno cilja na praksu u kojoj je smještaj de facto postajao mehanizam ovisnosti — radnik koji ne kontrolira vlastitu plaću nema ni stvarnu slobodu rada.
Uz zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad, poslodavac od sada mora priložiti izjavu i dokaz o primjerenom smještaju, a ugovor o najmu — ovjeren kod javnog bilježnika ili Porezne uprave — mora sadržavati podatak o broju osoba koje već borave u prostoru, površinu stambenog prostora i iznos najamnine. „Ovom izjavom se poslodavac pod kaznenom i materijalnom odgovornošću potvrđuje točnost podataka“, objasnila je voditeljica Službe za zakonodavstvo Anita Mandić.
Zdravstveni status — nova obveza pri prvom ulasku
Pravilnik uvodi i zdravstvenu komponentu koja do sada nije bila sustavno regulirana. Strani radnici su pri prvom zahtjevu dužni priložiti potvrdu o zdravstvenom stanju i cijepnom statusu te dokaz o obavljenom zdravstvenom pregledu kod županijskog zavoda za javno zdravstvo ili Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo — čak i ako boravak planiraju kraće od tri godine. Ovaj obrazac — nazvan Obrazac 18a — pripremljen je u suradnji s Ministarstvom zdravstva i HZJZ-om, što ukazuje da se radi o koordiniranom međuresornom naporu, a ne isključivo o policijskom nadzoru nad migrantskim tokovima.
Bosna i Hercegovina na vrhu, Filipini i Nepal u usponu
Podaci o izdanim radnim dozvolama u 2026. godini ocrtavaju i promjenu demografskog profila strane radne snage u Hrvatskoj. Na vrhu liste i dalje su državljani Bosne i Hercegovine s 10.208 izdanih radnih dozvola, no sve vidljivija je prisutnost radnika iz Filipina, Nepala, Srbije i Sjeverne Makedonije — zemalja čiji su radnici postali nezaobilazan dio hrvatskog tržišta rada, posebice u sezoni.
Istovremeno, izmjenama Zakona o strancima ukinuta je obveza godišnjeg obnavljanja dozvole za sezonske radnike — sada se izdaje na tri godine, unutar kojih radnici mogu raditi 90 dana bez odobrenja Zavoda za zapošljavanje ili devet mjeseci u kontinuitetu. Državna tajnica je istaknula da to dovodi do porasta produljenja radnih dozvola i povećanog broja dozvola za sezonski rad, ali i da je u trendu i zapošljavanje domaće radne snage — što sugerira da pritisak tržišta rada ostaje snažan s obje strane jednadžbe.
Getoizacija kao strateška prijetnja — integracija kao cilj
Ono što ovaj pravilnik razlikuje od pukog administrativnog dokumenta jest artikulirana svjesnost o širim društvenim posljedicama dosadašnje prakse. Među eksplicitnim ciljevima novog okvira navode se: osiguranje adekvatnih uvjeta smještaja, sprječavanje iskorištavanja radnika od strane poslodavaca ili posrednika, izbjegavanje getoizacije strane radne snage te osiguranje bolje integracije. Pojam getoizacije u službenom dokumentu nije slučajan — on odražava zabrinutost da bi koncentracija radnika u substandarnim uvjetima, izoliranih od ostatka zajednice, mogla dugoročno stvoriti socijalne napetosti koje ni gospodarska korist od jeftine radne snage ne može kompenzirati.
Pravilnik stupa na snagu osmog dana od objave u Narodnim novinama, a s njim i nov set obveza za poslodavce — i nov set prava za one koji dolaze graditi, kuhati i posluživati u zemlji koja ih treba, ali ih do sada nije uvijek znala zaštititi.
