Možete li vjerovati da u Zagrebu nema ni jedne ulice ili trga koji nosi ime zagrebačkog nadbiskupa, poput blaženog Alojzija Stepinca, kardinala Franje Kuharića ili pape Ivana Pavla II.?
Nema ni Ulice žrtava komunizma, Škabrnje, Golootočkih žrtava, dr. Ivana Šretera, Rudolfa Perešina, 204. vukovarske brigade, 8. listopada 1991. (Dana neovisnosti), Olge Hebrang, Kate Šoljić, dr. Marka Veselice, generala Janka Bobetka, Svena Laste i brojnih drugih hrvatskih velikana.
I dok u glavnom gradu postoje ulice i trgovi koji nose imena osoba raznih nazora, pa i onih upitne važnosti, činjenica je da ni danas mnogi istinski zaslužni Hrvati nemaju takvo priznanje.
Za usporedbu, češki političar Tomaš Masaryk dobio je ulicu u Zagrebu još za života!
O tome tko će dobiti, a tko neće ime neke ulice ili trga, odlučuje Skupština Grada Zagreba sukladno Zakonu o naseljima. Čak postoji i Fond ulica i trgova, u kojem se može pronaći popis svih prijedloga i godina kad su podneseni – no mnogi od njih do danas nisu realizirani.
Ako se u Zagrebu po tim velikanima ništa ne zove – gdje su im spomenici ili spomen-ploče – postavlja se pitanje: po kome onda sve ulice, trgovi, kulturne i druge ustanove nose svoja imena?
