U srcu starog Trogira, u prostoru Kantuna kulture koji je do posljednjeg mjesta bio ispunjen dječjim glasovima, osmjesima i ponosom, XIV. susret djece i učenika čakavaca “Dica i ČAkavica” još jednom je dokazao da čakavsko narječje nije relikvija prošlosti – nego živa, pulsujuća duša Dalmacije koja u srcima najmlađih pronalazi svoje najsigurnije sklonište.
Ovogodišnji domaćin bio je Dječji vrtić Trogir, a već i sam prizor koji se nudio posjetiteljima govorio je više od tisuću riječi – gotovo 330 djece iz vrtića, osnovnih i srednjih škola, stiglo je iz Splita, Solina, Klisa, Kaštela, Trogira, Segeta, Marine, s otoka Brača i Hvara – noseći sa sobom glazbu, recitacije, igrokaze i tradicijske plesove koji su odjekivali zidinama tisućljetnog grada.
A sve je počelo 5. svibnja 2011. u dvorcu Vitturi, kada je Osnovna škola Bijaći iz Kaštela posijala sjeme koje je s godinama preraslo u jednu od najdražih kulturnih manifestacija ovog dijela Dalmacije. Danas, četrnaest godina poslije, “Dica i ČAkavica” nije samo susret – to je zajednica. Zajednica učitelja, odgajatelja, ravnatelja, roditelja i, iznad svega, djece koja kroz ča, kaj i što uče tko su i odakle dolaze.
Na ovogodišnjem susretu sudjelovale su 29 odgojno-obrazovnih ustanova, a 52 mentora vodila su svoje skupine kroz programe koji su obuhvaćali sve – od plesa otoka Brača i tradicijskih koreografija, do recitacija poput Večernje molitve, Jubavi u našemen malomen mistu, Rekli su mi dida moj i Maslina. Svaka točka bila je mali prozor u dušu zavičaja.
Šošić: “Cilj nas starijih je da zapalimo plamen koji se prenosi generacijama”
Ravnateljica OŠ Bijaći Jadranka Šošić, idejna začetnica ove manifestacije, nije krila emociju kada je opisala put koji je manifestacija prešla i važnost onoga što zajedno grade.
“Ovo jednostavno ne bi bilo moguće održati u jednom terminu i vjerujem da će se ova tradicija nastaviti jer moramo čuvati ono što je naše i to prenijeti u baštinu budućim generacijama. Uvijek ističemo kako smo mi Hrvati mali narod, ali imamo bogatu tradiciju, kulturu, zlatnu formulu našeg jezika – ča, kaj i što – i mislim da to buduće generacije trebaju naslijediti i prenositi dalje. Cilj nas starijih je da zapalimo plamen koji se prenosi generacijama”, poručila je Šošić.
Njezine su riječi odjeknule dvoranom kao podsjetnik na ono što se lako gubi u brzini suvremenog života – a upravo te vrijednosti ovakve manifestacije svake godine iznova vraćaju u fokus.
Trogirski vrtić kao izvrstan domaćin
Za Dječji vrtić Trogir biti domaćinom ovako velikog kulturnog događaja bio je, kako je istaknula ravnateljica Lovorka Buotić, logičan slijed višegodišnjeg predanog sudjelovanja.
„Iznimna nam je čast i zadovoljstvo što smo ove godine domaćini ovako velikog kulturnog događaja. U protekla dva mjeseca intenzivno smo radili na pripremama, a kao ravnateljica od početka sam vjerovala u naš tim,” kazala je Buotić, posebno izdvojivši koordinatoricu Ivanu Lučin, čija je organizacijska preciznost bila ključna za uspjeh događaja.
„Važno nam je da djeca budu dio toga i da se čakavska riječ čuje, kako bismo zajedno očuvali tradiciju, identitet i osjećaj pripadnosti zajednici već od najranije dobi“, naglasila je Lučin.
Vizualni identitet manifestacije – od plakata i pozivnica do zahvalnica i poklon-paketa – osmislile su odgajateljice Vjekica Bilić i Ivana Buličić, dajući događaju estetsku dosljednost kakva se rijetko viđa.
Susret koji nadilazi jednu pozornicu
Zbog iznimno velikog interesa, manifestacija se ove godine proširila na dva termina i dvije lokacije. Drugi dio odvio se u Kulturnom centru u Kaštel Lukšiću, u okviru 14. Kaštela Malog, u suradnji s Marijanom Vulas, predsjednicom Kaštelanske organizacije mladih.
„Ove godine imamo posebnu priču i lijepu suradnju. Drago nam je što smo ostvarili suradnju s Osnovnom školom Bijaći i Dječjim vrtićem Trogir, nositelje manifestacije, i vjerujemo da će se ta suradnja nastaviti i u budućnosti“, poručila je Vulas.
Osim nastupa, sudionici su uživali u obilasku Trogira, a učenici OŠ Majstora Radovana bili su njihovi ponosni vodiči. Učenici Srednje strukovne škole Blaža Jurja Trogiranina pripremili su tradicijske rafiole kao dio poklon-paketa, a zbor Srednje škole Ivana Lucića nastupom je zaokružio bogat program. Turistička zajednica Trogira podarila je djeci suvenir kao simboličan izbor – Kairos, simbol vječnog grada.
Buduće generacije nose dalje
Dok su djeca odlazila s paketićima u rukama i osmjesima na licima, ostao je jedan osjećaj koji se ne može opisati brojevima ni statistikama – osjećaj da nešto vrijedno nije izgubljeno. Da čakavska riječ živi, da tradicija diše i da svake godine sve više malih glasova podiže ruku i kaže: “I ja sam čuvar.”
Manifestacija “Dica i ČAkavica” i ove je godine bila više od kulturnog programa. Bila je dokaz da zajednica, kada vjeruje u vrijednosti koje spajaju, može učiniti nemoguće – i da su djeca, uvijek i u svemu, naš najsjajniji razlog.

