Slavonski Brod bio je središte obilježavanja drugog Dana sjećanja na poginulu i stradalu djecu u Domovinskom ratu. Ispred spomen-obilježja “Prekinuto djetinjstvo” roditelji su ponovno isplakali suze, ministri položili vijence, a poruke koje su odjeknule ovim gradom ne ostavljaju nikoga ravnodušnim.
Hrvatska se u subotu, 3. svibnja, po drugi put službeno prisjetila 402 djece koja su izgubila živote u Domovinskom ratu – djece čije je djetinjstvo prekinuto granatama, bombama i bezumnim nasiljem agresora. Dan sjećanja na poginulu i stradalu djecu u Domovinskom ratu obilježen je upravo 3. svibnja jer je na taj dan 1992. godine stradalo najviše djece u jednom danu – šestero malih nevinih života u tek jednom trenutku.
Šestero djece u jednom danu: Zašto je 3. svibnja najcrnji datum
Tragičnog 3. svibnja 1992. na kuću u naselju Jelas u Slavonskom Brodu pala je avionska bomba, tzv. krmača. U toj jednoj eksploziji život je izgubilo šestero djece. Ukupno je tog kobnog dana poginulo 16 osoba, a čak 60 ih je ranjeno. Slavonski Brod bio je jedan od najteže pogođenih gradova u obrambenom Domovinskom ratu – u njemu je smrtno stradalo čak 28 djece, čitav jedan razred.
Upravo zato što je taj grad platio toliku cijenu, danas je Slavonski Brod središte nacionalnog sjećanja. Ispred spomen-obilježja “Prekinuto djetinjstvo” brojna su izaslanstva položila vijence i zapalila svijeće u čast svim poginulim dječacima i djevojčicama koji nikada nisu dočekali odraslu dob.
‘Dolazim svake godine. Isplačemo se i pomolimo za našu djecu’
Najtužnija svjedočanstva na ovogodišnjem obilježavanju dala je Đurđa Gmaz iz Siska, majka koja je u Domovinskom ratu na obali rijeke Kupe izgubila kći. Tom su prilikom ranjeni i njezin sin i nećak.
“Moja djeca su dobila 15 metaka. Svake godine dolazim na susrete sjećanja. Svi mi doživjeli smo tragedije, netko je izgubio dijete, nekome je dijete ranjeno, ali sve te boli su jednake. Ovdje u Slavonskom Brodu isplačemo se i pomolimo za našu djecu. Ja mislim da su naša djeca živa, da su na nebu i da su naši anđeli koji nas čuvaju”, rekla je Gmaz, teško suzdržavajući suze.
Njezine su riječi odjeknule srcem svakoga tko ih je čuo. U njima nema mržnje – samo ljubav majke koja odbija prihvatiti da je njezino dijete nestalo zauvijek.
‘Mi roditelji starimo, zato sam sretna što imamo djecu u programu’
Predsjednica Zajednice udruga hrvatskih civilnih stradalnika iz Domovinskog rata Julijana Rosandić istaknula je ono što mnogi ne žele čuti, ali što je nepobitna stvarnost: generacija roditelja koji su preživjeli gubitak djece polako odlazi.
“Mi samo nastavljamo sjećanje na taj tužni spomendan. Kao što znate, ovo je drugi spomendan, s obzirom da je Hrvatski sabor donio odluku da se 3. svibnja obilježava kao dan sjećanja. Mi roditelji starimo i prirodnim tijekom umiremo, pola ih već više nema i zato sam jako sretna što imamo puno djece u programu. To je ono što nam treba, jer djeca pamte i djeca su ta kojoj ostavljamo sve ono što je iza nas”,rekla je Rosandić.
Poruka je jasna: sjećanje mora živjeti dalje, i to kroz nove generacije. Samo tako žrtva 402 djece neće biti zaboravljena.
Anušić: ‘To nije bilo slučajno nego planski. Nikad se od tog grijeha neće oprati’
Ministar obrane Ivan Anušić nije birao blage riječi kada je govorio o onima koji su naredili granatiranje Slavonskog Broda – uključujući i djecu na igralištu.
“To je prevelika žrtva i ne mogu se oteti dojmu da je namjerno nanesena. To nije bilo slučajno nego planski. Nosit će ih na duši zauvijek. Od tog grijeha i tragedije nikad se neće oprati. To je nepopravljivo i neoprostivo. Ta bi djeca danas bila odrasli ljudi, imali bi svoju djecu”, rekao je Anušić.
Njegove su riječi podsjetnik da ono što se zbilo nije bila kolateralna šteta, već ciljani teror usmjeren prema civilnom stanovništvu – prema djeci.
Medved: ‘U mozaiku naših žrtava, ta dječica imaju posebno mjesto u srcima’
Ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved naglasio je da će 3. svibnja zauvijek ostati upisan u kalendar kao dan kada Hrvatska zastaje i odaje počast najnevinijim žrtvama rata.
“U mozaiku naših žrtava iz Domovinskog rata, ta nevina ubijena dječica u Domovinskom ratu u našim srcima imaju posebno mjesto. Zato smo danas ovdje u Slavonskom Brodu kako bismo iskazali počast svoj toj nevinoj dječici te poštovanje i zahvalnost njihovim obiteljima”, poručio je Medved.
402 djece. 402 prekinuta djetinjstva.
Brojka 402 nije statistika. Iza svake brojke stoji ime, prezime, lice, smijeh koji više nikada nije odjeknuo dvorištem. Dijete koje nije stiglo narasti. Roditelj koji je ostao bez dijela sebe.
Dan sjećanja na poginulu i stradalu djecu u Domovinskom ratu nije samo prigoda za formalna izaslanstva i polaganje vijenca. To je trenutak u kojemu cijela Hrvatska treba stati, udahnuti i sjetiti se što je agresija donijela – i zašto je vrijedno sjećati se, uvijek iznova, kako se to nikada ne bi ponovilo.
Počivajte u miru, mali anđeli.
