Druge godišnjice smrti obično donose mirnija sjećanja, a u slučaju Alekseja Navaljnog donijele su – optužnicu. Dvije godine nakon što je najpoznatiji kritičar Vladimira Putina umro u ruskoj kaznenoj koloniji na Arktiku, pet europskih država javno tvrdi da je ubijen rijetkim otrovom iz južnoameričkih žaba, dok Kremlj sve optužbe, naravno, oštro odbacuje. U međuvremenu, njegova udovica Julija Navaljna iz sjenke suprugove borbe stala je u prvi plan, obećavši da neće odustati od onoga zbog čega je Navaljni već jednom preživio, a drugi put platio životom.
Navaljni je 16. veljače 2024. preminuo u dobi od 47 godina u strogo čuvanoj kaznenoj koloniji unutar Arktičkog kruga, tek mjesec dana prije novih izbora na kojima je Vladimir Putin potvrdio vlast na izborima koje je Zapad ocijenio neregularnima. Ruske vlasti od prvog su dana tvrdile da je oporbeni čelnik umro prirodnom smrću, govoreći o „kombiniranim bolestima” i navodnim srčanim problemima, bez transparentne, neovisne obdukcije dostupne obitelji i javnosti.
No pritisak izvana nije jenjavao – od tisuća ljudi koji su unatoč uhićenjima izlazili paliti svijeće u Rusiji, do višekratnih poziva Europskog suda za ljudska prava i zapadnih vlada da se okolnosti smrti rasvijetle. Na drugu godišnjicu smrti, skupina istomišljenih država – među njima i Norveška – ponovno je poručila da ruske vlasti snose punu odgovornost za Navaljnijevu sigurnost u zatvoru i zatražila „temeljitu i transparentnu istragu”. Sada, nakon novih nalaza o prisutnosti neurotoksina epibatidina u uzorcima Navaljnijevog tijela, taj zahtjev dobiva novu, daleko ozbiljniju težinu.
Toksin žabe streličarke – kako je Navaljni ubijen
Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Švedska i Nizozemska objavile su zajedničku izjavu u kojoj navode da su analize uzoraka s Navaljnijevog tijela uvjerljivo potvrdile prisutnost epibatidina, iznimno jakog neurotoksina koji se prirodno nalazi u otrovnim žabama streličarkama u Južnoj Americi. Riječ je o spoju koji se ne pojavljuje u prirodi na području Rusije, a čija je snaga – prema znanstvenim podacima citiranima od europskih dužnosnika – višestruko veća od morfija, uz dramatične posljedice na živčani sustav i disanje.
Prema obrazloženju vlada koje stoje iza analize, otrov je vjerojatno uzrokovao brzu, nasilnu smrt, uz simptome gušenja i paralize, a sama priroda toksina i okolnosti – zatvoren sustav kaznene kolonije – upućuju na to da je netko s pristupom zatvoreniku namjerno primijenio otrov. Iako javnosti za sada nije poznato kako je točno epibatidin dospio u Navaljnijev organizam, britanski znanstvenici iz laboratorija Porton Down, uključenih u istragu, navodno su odigrali ključnu ulogu u identifikaciji otrova, dok je njegova prisutnost potvrđena u najmanje dva neovisna laboratorija.
U javnosti se spominje i dramatičan detalj: da su uzorci potrebni za kasniju analizu potajno izneseni iz Rusije, što bi značilo da je obitelj riskirala kako bi izvan dosega ruskih vlasti potražila istinu o smrti supruga i oca. Rezultate koji upućuju na trovanje Europljani planiraju prijaviti Organizaciji za zabranu kemijskog oružja (OPCW), što otvara pitanje mogućeg kršenja Konvencije o kemijskom oružju i svrstava slučaj Navaljni među najteže međunarodne sigurnosne skandale posljednjih godina.
Tko ga je ubio – optužbe Europe i šutnja Kremlja
Za europske saveznike dilema oko naručitelja praktički nema – u zajedničkoj izjavi jasno poručuju da je „samo ruska vlada imala sredstva, motiv i priliku” primijeniti ovaj smrtonosni toksin na čovjeku koji je u potpunosti bio u rukama države. Britanska ministrica vanjskih poslova Yvette Cooper epibatidin nazivala je „barbarskim” oružjem i poručila da je riječ o još jednom dokazu da je Kremlj spreman posegnuti za kemijskim sredstvima kako bi ušutkao opoziciju.
Takva optužba ne dolazi u vakuumu – Navaljni je već jednom preživio pokušaj atentata živčanim agensom novičok 2020. godine, nakon čega se liječio u Njemačkoj, da bi se unatoč svemu vratio u Rusiju, gdje je odmah uhićen i osuđen na dugogodišnje kazne u politički montiranim procesima. Zapadne vlade još su ranije navodile da je isti tip nervnog otrova korišten u trovanju bivšeg dvostrukog agenta Sergeja Skripala u Salisburyju 2018., što u očima kritičara potvrđuje obrazac državne uporabe kemijskog oružja protiv „nepoželjnih”.
Kremlj, međutim, „oštro odbacuje” bilo kakvu odgovornost, optužujući Zapad za „pristrane i neutemeljene” optužbe, dok glasnogovornik Dmitrij Peskov ponavlja da Moskva ne prihvaća takve zaključke. Ruske vlasti i dalje ustraju na tezi o „prirodnoj smrti”, a u domaćem medijskom prostoru nastoje diskreditirati i Navaljnijevu ostavštinu i njegovu obitelj, istovremeno zabranjujući njegov pokret kao „ekstremistički”.
Julija Navaljna: obećanje dano u Münchenu
Ako je Kremlj vjerovao da će smrt Alekseja Navaljnog ugasiti njegov pokret, prva koja ga je demantirala bila je njegova supruga Julija. Već nekoliko dana nakon objave o smrti, na marginama Sigurnosne konferencije u Münchenu, vidno potresena, stala je pred kamere i europske ministre vanjskih poslova te, umjesto crno-bijele slike udovice, ponudila sliku nove političke figure.
„Teško mi je pronaći prave riječi“, rekla je tada, prisjećajući se trenutka u kojem je saznala da je „Putinov neprijatelj broj jedan” umro u ruskom zatvoru, no odmah zatim dodala da sada postoji „znanstveni dokaz” da je ubijen otrovom i poručila da nema pravo odustati. U svojim istupima često citira supruga – posebno njegov poziv da se „govori istina i širi istina” kao najmoćnije oružje protiv autoritarnog režima – čime se svjesno pozicionira kao čuvarica njegove moralne i političke ostavštine.
U mjesecima nakon smrti, Julija Navaljna postupno je preuzela ulogu glasnogovornice i zaštitnog lica struktura koje je njezin suprug gradio – od Fondacije za borbu protiv korupcije do široke mreže pristaša unutar i izvan Rusije. Sudjeluje na međunarodnim konferencijama, susreće se s europskim i američkim dužnosnicima, promovira suprugovu knjigu i nastoji rusku opozicijsku priču zadržati visoko na dnevnom redu Zapada, premda pritom, kako upozoravaju i neki kritičari, balansira između uloge udovice, simboličke vođe i političarke koja tek gradi vlastiti profil.
Julija Navaljna danas: kampanja protiv Putinove stranke i vizija „Nove Rusije”
Danas, dvije godine nakon Navaljnijeve smrti, Julija Navaljna više nije samo glas prosvjeda, nego i organizatorica kampanje usmjerene na idući ključni test za Putinov sustav – parlamentarne izbore 2026. godine. U rujnu 2025. na službenoj je platformi objavila početak velike kampanje protiv vladajuće stranke Ujedinjena Rusija, koju otvoreno naziva „strankom lopova i prevaranata”, najavljujući da će pokušati razotkriti mit o navodnoj općenarodnoj potpori režimu.
Kroz projekt „Platform of a Future Russia” Julija Navaljna nastoji okupiti građane oko vizije zemlje bez korupcije, političke represije i ratova, pozivajući ih da zamisle „Rusiju budućnosti” u kojoj vlast odgovara narodu, a ne obrnuto. U intervjuima je poručila da ne isključuje preuzimanje formalne političke funkcije, pa čak ni kandidaturu za predsjednicu, ako se jednom za to otvori prostor, uz napomenu da joj je cilj „voditi Rusiju” zajedno s onima koji vjeruju u demokratsku promjenu.
Istodobno, njezin put nije bez kontroverzi: dio ukrajinskih i istočnoeuropskih komentatora kritizira je zbog percepcije „mekše” retorike o ruskoj odgovornosti za rat u Ukrajini, dok dio ruske opozicije strahuje da će Zapad prebrzo personalizirati čitavu priču o otporu Putinu upravo u liku Julije Navaljne. No unatoč kritikama, činjenica ostaje da je, nakon eliminacije gotovo svih prominentnih opozicijskih figura u Rusiji, upravo ona danas najprepoznatljivije lice političkog otpora Kremlju u svijetu.
Dok se u Rusiji na Navaljnijevom grobu i dalje u tišini pale svijeće pod budnim okom policije, njegovo ime – i ime njegove supruge – sve se češće izgovara u europskim parlamentima i međunarodnim organizacijama. Hoće li „znanstveni dokaz” o otrovu žabe streličarke ikada dovesti do političke i pravne odgovornosti nalogodavaca ostaje otvoreno, ali već sada je jasno da pokušaj da se ušutka jedan glas protiv režima nije završio 16. veljače 2024. – naprotiv, pretvorio je borbu Navaljnog u simbol koji danas vodi njegova Julija.