Vjerovali ili ne, ova je godina prepuna značajnih obljetnica. Međutim, osim u pojedinim medijima i portalima, o tome gotovo da nema ni riječi, ili se spominje tek iznimno rijetko.
Sada nas očekuje i 30. obljetnica vojno-redarstvenih operacija Bljesak i Oluja, kada su Srbi 1995. godine, poput zečeva – kako ih je nazvao i sam ratni zločinac Slobodan Milošević – pobjegli traktorima u Republiku Srpsku i Srbiju.
Treba spomenuti i da je prije 450 godina rođen Bartol Kašić, autor prve hrvatske gramatike, te da mu je ove godine i 375. obljetnica smrti. Prije 200 godina rođen je vođa Rakovičke bune Eugen Kvaternik, dok je hrvatski pjesnik Silvije Strahimir Kranjčević rođen prije 160 godina. Ivan Mažuranić preminuo je prije 135 godina.
U Zagrebu je prije 130 godina spaljena mađarska zastava.
Ove godine obilježava se i 120. obljetnica rođenja Dragutina Tadijanovića te 100. obljetnica smrti velikog hrvatskog pjesnika Antuna Branka Šimića.
Prije 90 godina umro je Ksaver Šandor Gjalski, a prije 70 godina Augustin Tin Ujević. Pjesnik Dobriša Cesarić napustio nas je prije 45 godina, a Vlado Gotovac prije 25 godina.
Koliko djeca u školi znaju o ovim obljetnicama i ovim velikanima? Niti o jednom od ovih događaja još nije snimljen ni igrani film. Ništa.
Ovo je, nažalost, samo jedan segment hrvatske povijesti koji smo, svaka čast iznimkama, manje-više gurnuli pod tepih.
