U svitanje 15. studenog 1991. Splićani su se, umjesto u uobičajenom miru, probudili u eksplozijama. Točno u 6:30 sati Jugoslavenska ratna mornarica usmjerila je topničke cijevi prema gradu tisućljetne povijesti. Brodovi smješteni u Bračkom kanalu započeli su žestoko bombardiranje Splita – grada koji je u tom trenutku postao bojištem, a neprijateljske granate ispaljivane su, ironično, s ratnog broda koji je nosio ime “Split”.
Razorne granate pale su na civilne ciljeve, ali i na trajekt “Vladimir Nazor”, na kojem su poginula dvojica djelatnika “Jadrolinije” – vođa stroja Jure Kalpić i upravitelj stroja Dinko Maras, dok je kormilar Ante Vidović teško ranjen. Još šestero građana zadobilo je ozljede. Dok su detonacije odjekivale lukom, hrvatske topničke bitnice na Kašjunima, Šolti i Braču uzvratile su vatrom, otvarajući prvu pravu pomorsku bitku u novijoj hrvatskoj povijesti.
Uvod u napad
Napetost u splitskom akvatoriju tinjala je tjednima prije. Jugoslavenska ratna mornarica u tri je navrata (od rujna do studenoga) blokirala pomorski promet, pokušavajući stanovništvu uskraćivanjem opskrbe nametnuti strah i poslušnost. Treća i konačna blokada započela je 8. studenoga, a dan uoči napada, 14. studenog, u Splitski kanal ušla je taktička grupa “Kaštela”.
Toga popodneva diverzanti Hrvatske ratne mornarice torpedom su pogodili patrolni čamac “Mukos”, koji je potonuo kod Šolte uz trojicu poginulih mornara. Odmazda nije kasnila – u noći između 14. i 15. studenoga brodovi JRM-a otvorili su vatru po naseljima na Braču i Šolti, gađajući Milnu, Grohote i Gornje Selo. Hrvatski topnici sa šoltanskog Marinča rata uzvraćali su paljbu sve do svitanja.
Granatiranje Splita
U šest sati ujutro s fregate “Split” stigla je zapovijed o “dejstvovanju” po gradu. Trideset minuta kasnije nebo nad Splitom prekrile su dimne eksplozije. Grad je podrhtavao pod udarima granata dok su građani tražili zaklon u skloništima. Među “strateškim ciljevima” koje je neprijatelj gađao našli su se Arheološki muzej, Higijenski zavod, sportska dvorana Gripe, Tehnička škola i stambene kuće u Velom Varošu i Getu. Granate su letjele i prema kampanelu Svetoga Duje, simbolu grada.
U obrani su sudjelovale obalne bitnice Hrvatske ratne mornarice – s Kašjuna, Golog brda na Braču i Vele straže na Šolti. Nad gradom se pojavilo šest zrakoplova Jastreb, od kojih su hrvatske snage oborile dva. Granatiranje je trajalo nešto više od pola sata, do oko 7:10 sati, a potom su brodovi JNA skrenuli paljbu prema hrvatskim položajima. Do 8 sati stigla je zapovijed za povlačenje flote.
Sramotni bijeg agresorske flote
Splićani i otočani svjedočili su prizoru koji je ušao u povijest – ponos tadašnje jugomornarice, razarač “Split”, nakon uzvratne paljbe okrenuo je krmu i dao se u bijeg prema otvorenom moru. Kroz Brački i Neretljanski kanal pokušali su se izvući prema Visu, no domaći topnici s Pelješca i Korčule osigurali su da napad ne prođe nekažnjeno. S položaja Privala na Korčuli pogođen je upravo razarač “Split”, koji je oštećen odvlačen prema Visu – simbolično i stvarno, kao slika poraza agresora.
Topnički dnevnik bitke
6:00 – Zapovjednik velikog patrolnog broda “Split” izdaje nalog za djelovanje po unaprijed odabranim ciljevima u gradu.
6:30 – Počinje topnički udar na Split; obalne bitnice s Kašjuna, Golog brda i Vele straže uzvraćaju paljbu.
7:00 – Brodovi JRM-a preusmjeravaju vatru na položaje Hrvatske ratne mornarice; nadlijeće ih šest “Jastrebova”, od kojih su dva oborena.
8:00 – Zapovjednik taktičke grupe “Kaštela” naređuje povlačenje svih brodova iz Splitskog kanala.
Pravda i sjećanje
Za ovaj napad, Državno odvjetništvo u Splitu podiglo je optužnice protiv zapovjednika JNA, među kojima su Mile Kandić, Nikola Ercegović, Dojčilo Isaković, Živomir Ninković i Ilija Brčić. U odsutnosti su osuđeni na zatvorske kazne, a kazneni progon još dvanaest osoba nastavljen je godinama kasnije.
Napad na Split 15. studenoga 1991. ostao je duboko urezan u sjećanje njegovih stanovnika. Bio je to trenutak kada se obranom grada pokazalo da snaga zajedništva i odlučnost hrvatskih branitelja mogu slomiti i daleko nadmoćnijeg neprijatelja. Toga jutra Split je ponovno dokazao da njegovo ime znači postojanost – unatoč bombama, dimu i krvi, grad je ostao nepokoren.