Dvije trećine njemačkih građana priznaje da ih misli o ratu i nesigurnosti trajno opterećuju. Stručnjaci upozoravaju na rast anksioznosti, osobito među mladima.
Dok Europa ulazi u novu godinu, Njemačka na ulasku u 2026. ne izgeda kao zemlja koja se oporavlja, nego kao društvo koje već dugo živi u sjeni stalne krize. Prema najnovijim istraživanjima, dvije trećine Nijemaca otvoreno priznaje da ih misli o ratu, nesigurnosti i geopolitičkim napetostima trajno opterećuju te da se s osjećajem zabrinutosti bude i idu na počinak. Umor od višegodišnjih potresa – od pandemije, preko rata u Ukrajini, do novih globalnih napetosti – prelijeva se u svakodnevni život, od posla i škole do obiteljskih odnosa.
Psiholozi sve češće govore o stanju „niskog, ali stalnog alarma“: nije riječ o dramatičnom šoku, nego o tihom, kroničnom stresu koji polako ali sigurno nagriza mentalno zdravlje. Stručnjaci upozoravaju da takvo dugotrajno opterećenje dovodi do problema sa spavanjem, razdražljivosti, osjećaja bezvoljnosti i poteškoća u održavanju koncentracije, osobito kod mladih koji uz globalne brige nose i pritisak škole, posla i društvenih mreža.
U ordinacijama i savjetovalištima sve je više ljudi koji ne dolaze zbog „jednog događaja“, nego zbog doživljaja da se krize nikad ne zaustavljaju. Psihijatri i psiholozi upozoravaju da se u pozadini ovakvog raspoloženja često nalaze neprepoznata anksiozna i depresivna stanja, ali i somatske tegobe poput glavobolja, probavnih problema ili kroničnog umora. Preporuka je jasna: potrebno je jačati dostupnost psihološke pomoći, skraćivati liste čekanja i ulagati u preventivne programe u školama, na radnim mjestima i lokalnoj zajednici – prije nego što „tihi alarm“ preraste u ozbiljnu mentalnozdravstvenu krizu.