Prošlo je još jedno ročište ratnom zločincu Željku Travici, bivšem pripadniku četničkih formacija. S “čovjekom” koji ga je zvjerski mučio nakon što ga je zarobio, u sudnici se susreo veteran Zoran Šorli gdje je morao govoriti o najtežim danima u svom životu.
U svom iskazu, Šorli je svjedočio kako je 2. listopada 1991. godine zarobljen nakon napada na kuću u kojoj su se nalazili branitelji. Nakon poziva na predaju, jedna skupina branitelja je izašla, no odmah su likvidirani rafalnom paljbom, dok se on, zajedno s preostalima, povukao u podrum.
Kuća je potom ponovno napadnuta bombama i tenkovskom paljbom. Šorli navodi kako je u kuću tada ušao vojnik JNA te im rekao da se mogu slobodno predati jer ih nitko neće ubiti. Međutim, ubrzo su stigli pripadnici srpskih paravojnih postrojbi, koji su ih počeli ispitivati i fizički zlostavljati, udarajući ih rukama i nogama. Branitelja Ivana Kopčića su pritom kundakom puške udarili u glavu.
Šorli je, također ,svjedočio kako je među srpskim teritorijalcima bio čovjek koji se predstavio kao Željko Travica, a koji mu je vezao ruke žicom. Nakon što su odvedeni u jednu kuću u blizini, pojavio se muškarac u crnom mantilu i izrekao jezivu rečenicu: “Ustaše, hoćete li jesti mozak?“
Budući da je bio vezan, Šorli tvrdi da ga je netko od prisutnih, među kojima je bio i Travica, uhvatio za usta, dok mu je osoba u mantilu gurala u usta ljudski mozak na kojem su još bili tragovi kose. Ista vrsta mučenja primijenjena je i na zarobljenom branitelju Ivanu Kopčiću, a prisiljavali su ih i da piju rakiju.
Nakon toga, zarobljenici su prevezeni u Mirkovce, potom u Šid, a zatim u logor Begejci. Prilikom odlaska, Šorli je posljednji put vidio optuženog Travicu, koji mu je rekao kako mu je žao što ih nisu pobili. Travica je krajem prošle godine uhićen u Francuskoj i izručen Hrvatskoj temeljem Europskog uhidbenog naloga. Uhićen je na graničnom prijelazu Calais, pri ulasku iz Velike Britanije, gdje se skrivao od 1997. godine. Hrvatska ga je tražila zbog ratnih zločina počinjenih u Ceriću i Mirkovcima kod Vinkovaca.
Optužnica ga tereti da je između 2. i 4. listopada 1991. godine, kao pripadnik srpske paravojne formacije Teritorijalne obrane (TO) Mirkovci, sudjelovao u zajedničkom napadu JNA i TO Mirkovci na Cerić te nakon okupacije tog mjesta počinio ratne zločine. Tereti ga se za nečovječno postupanje prema ratnim zarobljenicima, fizičko i psihičko zlostavljanje te ubojstva.
Prema tužiteljstvu, Travica je s pripadnicima TO Mirkovci postrojio i likvidirao osam zarobljenih pripadnika vinkovačke policijske uprave i HOS-a, unatoč tome što su prestali pružati otpor i položili oružje. Također, optužen je da je osobno fizički zlostavljao zarobljenike te da je, smijući se s ostalim pripadnicima TO Mirkovci, sudjelovao u guranju ljudskog mozga u usta zarobljenih branitelja. Dodatno, vodio je zarobljenike desetak metara ispred sebe kako bi ih koristio kao živi štit protiv mina, pritom ih udarajući drvenom palicom po glavi i tijelu.
Policijska uprava vukovarsko-srijemska podnijela je u rujnu 2022. godine dvije kaznene prijave protiv četvorice muškaraca zbog sumnje da su u listopadu 1991. godine u Ceriću i Mirkovcima počinili ratne zločine nad zarobljenicima iz redova hrvatske vojske i policije.
“Provedenim kriminalističkim istraživanjem utvrđena je osnovana sumnja da su 60-godišnjak i 67-godišnjak, kao pripadnici srpske paravojne formacije, 2. listopada 1991. godine u dvorištu obiteljske kuće u Ceriću postrojili zarobljene pripadnike hrvatske vojske i policije, tada u dobi od 46, 40, 29, 22 i 20 godina te jednu još uvijek nepoznatu osobu, a zatim ih usmrtili hicima iz vatrenog oružja“, objavila je tada policija.
“Također je podnesena kaznena prijava Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku protiv 60, 56 i 75-godišnjaka zbog osnovane sumnje da su početkom listopada 1991. godine u Ceriću i Mirkovcima, protivno pravilima međunarodnog ratnog i humanitarnog prava, teško tjelesno zlostavljali trojicu zarobljenih pripadnika hrvatskih oružanih snaga, tada 18-godišnjake, pri čemu je jedan od njih zadobio teške tjelesne ozljede”, navedeno je u priopćenju iz 2022. godine.
Travica svoje stavove nije krio ni u vrijeme bivše Jugoslavije
Željka Travicu mnogi poznaju iz vremena bivše države kada je živio u selu s većinskim srpskim stanovništvom, Mirkovcima. Ni tada se Travica nije libio pokazati svoje četničke stavove, a upravo zbog njih zvala su ga Đikan.
Ipak ljudi su imali priliku kloniti ga se jer u Mirkovce Hrvati nisu išli zabavljati se, ovo selo je bilo tek prolaz do Vinkovaca. Početkom Domovinskog rata rata, Travica i oni slični njemu pustili su brade, obukli četničke odore, a na glave stavili šubare ili šajkače sa četničkim kokardama. Vlak koji je tada prometovao prugom točno na razmeđi Vinkovaca i Mirkovaca, uskoro je prestao voziti jer su se putnici bojali proći pored četnika s redenicima uz prugu. A, nije ni trebalo dugo čekati da hrvatska sela zauzmu JNA i domaći četnici, kada su Hrvati s vrećicama napuštali svoju djedovinu odlazeći u progonstvo.
Titov plan za sprječavanje rata – jedno srpsko, jedno hrvatsko selo – tako se pretvorio u olakšani način protjerivanja Hrata iz njihovih sela i kuća.
Travica je svoje grozne zločine napravio u vrijeme Domovinskog rata i pobjegao, no kada je vidio da je Hrvatska propustila kazniti ratne zločince, opustio se i često dolazio u svoj rodni kraj, Mirkovce. Sve te godine nitko ga nije prijavio, niti jedan policajac ga nije priveo, a pitanje je kada je uopće izdan uhidbeni nalog za njega. Tako su njegove žrtve morale živjeti sa spoznajom nepravde, a oni poput njega u uvjerenju da nema potrebe zakočiti nagone koje nema čak ni životinja.