Potražila sam hagioterapijsku pomoć, zbog gubitka drage osobe. Ta draga osoba je moj suprug koji je iznenada preminuo. Mjesec dana prije tog nemilog događaja bili smo na sistematskom pregledu i sve se pokazalo da dobro funkcionira u njegovom organizmu.
Moj suprug je bio dobar čovjek, brinuo je o nama i bio nam je podrška u svemu. Sin i kćer sa svojim novim obiteljima rado su dolazili kod nas i uvijek je bilo radosno. Kad odjednom strašan događaj. Smrt supruga. Mjesecima nismo mogli doći k sebi od stresa i žalosti. Kao da smo svi skupa umirali, pitajući se.
Zašto? Zašto, pa on je bio tako dobar čovjek?
Dolasci na individualnu hagioterapiju polako su me vraćali u život, da su se djeca divila kako sam se uspjela podići i kako se osmjeh vratio na moje lice. A kad je meni bolje, odmah je i njima lakše. Nisam si mogla razjasniti zašto dobri Stvoritelj uzima dobrog čovjeka i od kuda smrt?
Pojašnjeno mi je kako u zamisli o čovjeku nije bila smrt. Jer je Stvoritelj dobar, a ne zao. Smrt je došla zbog čovjekovog udaljavanja od Stvoritelja. Čovjek je slobodi koja mu je darovana rekao “ne”, a okrenuo se zlu, laži, negativnosti, mržnji. Zlo ne stvara, već razara stvoreno.
Otkriće mi je bilo kako sa suprugom mogu i dalje komunicirati, jer nije zauvijek nestao, već samo prešao u vječne prostor. On je sada u duhu i kroz svoj duh mogu doći, i do Stvoritelja i do supruga. Duhovno područje je neograničeno i ulazi se kroz misli, riječi, dobra djela. Tako da mogu i dalje biti povezana sa suprugom kroz ljubav koju doživljavam prema njemu.Ujedno i kroz sjećanja na lijepe trenutke, kroz zahvaljivanje za svaki proživljeni dan, i što sam imala čast biti njegova žena i on moj suprug, što sam s njime postala majka, a on otac naše djece.
Najviše mi je pomoglo to, da nije otišao u besmisao nego u veću ljepotu, vratio se Onome tko ga stvorio i tko ga ljubi.
Vratio se dobroti, Stvoritelju svega stvorenoga. I od tada se sav teret patnje skinuo s mene i u mene je ušla nada da moj suprug živi vječno i da ćemo se opet susresti na ljepšem i boljem mjestu.
Kroz hagoterapiju sam spoznala što je to život i tko nam je darovao život. Život se ne gubi smrću, već mi ljudi nastavljamo dalje živjeti, u vječnom životu. A taj vječni život je bez zemaljskih boli i patnji. Hagioasistentica mi je osvjestila istinu koja me oslobodila. Život je dragocjen i vrijedan, na ovome svijetu i u vječnosti. Smrću život ne prestaje nego se samo mijenja na bolje.
Istinitost podataka jamči centar koji je iskustvo ustupio. Podaci poznati uredništvu Hagio.hr
Autor: Uredništvo Hagio.hr