Na današnji dan, 15. prosinca 1941., u Goraždu su četnici ubili pet časnih sestara Družbe Kćeri Božje ljubavi – blaženice poznate kao Drinske mučenice. Njihova imena danas se s posebnim poštovanjem izgovaraju: s. M. Jula Ivanišević, Hrvatica i poglavarica samostana (48), s. M. Berchmana Leidenix, Austrijanka (76), s. M. Krizina Bojanc, Slovenka (56), s. M. Antonija Fabjan, Slovenka (34) i s. M. Bernadeta Banja, Mađarica iz Hrvatske (29).
Samostan Marijin dom sestre su otvorile 1911. godine na Palama kod Sarajeva. Vodile su osnovnu školu i bile poznate po svojoj predanosti pomaganju svima – bez obzira na vjeru ili narodnost. No, u vihoru Drugoga svjetskog rata njihova je dobrota postala nijemi svjedok stradanja.
Uvečer 11. prosinca 1941., četnici su opkolili samostan, nasilno odveli svih pet sestara i zapalili njihovu kuću. Time je započeo njihov četverodnevni križni put po šumama i brdima Romanije, kroz hladnoću i dubok snijeg. Tijekom puta bile su izložene prijetnjama, vrijeđanjima i maltretiranju. Na putu do Goražda, kod mjesta Sjetlina, najstarija među njima – s. M. Berchmana, iznemogla od napora – ostala je odvojena od ostalih.
Ostale četiri sestre dovedene su u vojarnu u Goraždu. Tamo su se, na večer 15. prosinca 1941., suočile s najtežim kušnjama. Kada su na njih nasrnuli naoružani napadači tražeći da pogaze svoje zavjete, sestre su, u obrani dostojanstva i zavjetovane na čistoću, vapeći „Isuse, spasi nas!“, jedna za drugom iskočile kroz prozor. U dvorištu su ih napadači izboli noževima, a njihova tijela sutradan su bačena u rijeku Drinu. S. M. Berchmana ubijena je osam dana poslije, 23. prosinca, kod pračanskog mosta.
Njihova žrtva postala je simbol vjere, ljudskog dostojanstva i otpora zlu koje obezvrjeđuje svaku svetinju. Drinske mučenice svjedoče da, čak i u najdubljem mraku rata, postoje vrijednosti koje se ne mogu pogaziti i svetinje kojih se čovjek ne odriče – ni pod prijetnjom smrti.
Blaženicama Drinskim mučenicama Crkva i vjernici danas odaju počast kao ženama koje su hrabro posvjedočile ljubav prema Bogu i čovjeku, postavši trajni znak nade i vjere u pobjedu dobra.