U želji da što više zamute vodu, čelnici SDP-a sve češće guraju ovu sve minorniju političku stranku na margine, i to svojim nekakvim jadnim i žalosnim potezima s kakvim su ovih dana izašli u javnost. Naime, njihovo vodstvo se bori protiv toga da oni koji recimo na javnim mjestima kliču „Za dom spremni“ odmah idu u zatvor, kao što su ti isti ili slični njihovi „igrači“ prije stvaranja hrvatske države ekspresno slali Hrvate na robije, ako su objavili ili recitirali pjesme ala „Hrvatska, ljubavi moja“.
Tada, u njihovo vrijeme, sudili su i osudili i dr. Ivana Šretera, jer nije napisao „umirovljeni oficir“ već „umirovljeni časnik“, a to su dobro zapamtili Srbi u pakračkom kraju i, među ostalim, i zbog toga su ga na početku Domovinskoga rata i ubili.
Bivši komunisti i neprocesuirani zločini
Dakle, ako bivši komunisti, a danas SDP-ovci, ponovno žele suditi i slati na robije Hrvate, onda se prije svega trebamo sjetiti da nijedan bivši partizan i ni jedan bivši komunista, koji je učinio brojna kaznena djela, do danas nije kažnjen.
HDZ, koji je bio na vlasti, pregledao im je kroz prste, i kad su vikali da je ovo stranka „opasnih namjera“. A za njih je bila opasna jer je, bez oružja Teritorijalne obrane kojeg su bez „ispaljenog metka“ predali zločinačkoj JNA da ubija i ruši sve što hrvatski diše, branila i obranila Hrvatsku.
SDP i nasljeđe Jugoslavije
SDP je danas pretežno stranka u kojoj sinovi i kćeri nastavljaju djela svojih očeva i majki. To je stranka koja nikada nije prestala žaliti za propalom Jugoslavijom, a koja na kraju krajeva dosad nije podigla gotovo ni jedno spomen-obilježje vezano uz Domovinski rat i stvaranje države.
Predstavnici ove stranke svako malo putem medija, koji su uglavnom u njihovim (kupljenim) rukama, dižu paniku i dreku u svezi obilježja iz Domovinskoga rata, samo i isključivo za to da ih se ne pita: gdje ste bili i što ste radili 1991.?
Neki od njih kažu – bili smo maloljetni, pa nismo mogli sudjelovati u stvaranju hrvatske države, ali ništa ne govore o tome gdje su im u to vrijeme bili njihovi najmiliji: otac, majka, brat…
Pupovac i politika druge strane
Evo, braća kontroverznog Milorada Pupovca bila su na „drugoj strani“. To mu nije ni malo naštetilo, već dapače, zahvaljujući ovoj činjenici ovaj čovjek ne silazi s političke scene, s koje je već davno trebao biti otjeran. Jer, kontinuirano ne radi samo štetu Hrvatima, već i Srbima, od kojih na nekim izborima dobije i nešto više glasova nego ima članova obitelji.
Prave teme koje ostaju po strani
Poklič ZDS nije najvažnija stvar s kojom bi se političari i politikanti trebali baviti. Da su toliko energije recimo utrošili u zdravstvo, prosvjetu, korupciju ili bolji položaj umirovljenika – gdje bi im bio kraj?
Ali to, nažalost, nisu popularne teme. Na tome ne mogu sakupiti pregršt bodova, pa ih zaobilaze. A pojedine općine i županije, hvale se kako pomažu umirovljenicima koji preživljavaju sa dvjesto ili manje eura, dodjeljujući im jednom godišnje pomoć za dobar ručak.
Simboli i zabrane
Dakle, ako bivši komunisti koji sebe danas nazivaju SDP-ovcima žele i nastoje nešto zabraniti, zašto ne zabrane poklič „Smrt fašizmu – sloboda narodu“, krvavu zvijezdu petokraku, s kojom su pripadnici zloglasne JNA tenkovima gazili Hrvate po Škabrnji ili ubijali i mučili u Vukovaru, Gospiću, Voćinu, Karlovcu, Kninu, Dubrovniku, Osijeku, Pakracu…
Zašto toleriraju skupove u Kumrovcu ili po Istri, gdje se svako malo plešu „srpska kola“? Ne smeta ih ni to što je obitelj Šerbedžija „okupirala“ dio najljepšeg otoka Brijuni, a još manje ih briga što Pupovac gradi veliki broj tzv. kulturnih centara, koji su u stvari „škole i tečajevi“ za buduće komuniste i protivnike Hrvatske i hrvatstva.
Sve u svemu, kako netko reče, svaki njihov pokušaj da se nametnu javnosti izgleda kao populistički potez očajnika.