U odnosima Hrvatske i Mađarske ne radi se samo o energetici i novcu, već o duboko usađenom narativu koji Hrvatsku gleda kao izravnog konkurenta u regionalnom utjecaju i strateškoj važnosti. Mađarski izvori iz političkog spektra ističu da je Hrvatska, posebice nakon ulaska u Schengen i eurozonu te uspostave LNG terminala na Krku, postala ključni igrač u energetskom tranzitu između Mediterana i Srednje Europe. Za mnoge u Mađarskoj ta nova uloga Hrvatske predstavlja stvarnu prijetnju njihovom strateškom položaju, a što jasno reflektira i ton izjava mađarskog ministra vanjskih poslova Pétera Szijjártóa koji hrvatski energetski stav vidi kao rizik za Mađarsku.
Hrvatska danas ne upravlja samo infrastrukturom, već i “ventilima” koji mogu oblikovati pregovaračke pozicije Mađarske u budućim europskim energetskim dogovorima. Ovakav razvoj primjenjuje se i u političkoj taktici, gdje se Hrvatska, unatoč pritiscima iz Budimpešte koja je sklona suverenističkoj politici, u provladinim medijima prokazuje kao primjer lojalnosti Bruxellesu. Ipak, u isto vrijeme prisutan je i pragmatičan pritisak na Mađarsku da diversificira izvore energije jer oslanjanje na hrvatske pravce postaje realnost koja se ne može ignorirati.
Mađarska vlada Hrvatsku vidi kao taktičku prijetnju svojoj moći
Sugovornici novinara Večernjeg lista iz Mađarske, uključujući i političare iz oporbe, tvrde da Hrvatska nije poslušna marioneta Bruxellesa, nego učinkovit igrač koji pokazuje kako se ulaskom u jezgru Europe nacionalni utjecaj može povećati. Primjer je mlađi gospodarski rast Hrvatske i rast plaća usprkos pristupanju eurozoni, što stoji u direktnom kontrastu s politikama hrvatskog susjeda, koji stagnira zbog političke izolacije. Također, hrvatski model europske integracije koristi se kao poligon u unutarnjoj mađarskoj politici, gdje vladajući pokušavaju mobilizirati javnost protiv “poslušnih država”, dok oporba i neovisni mediji hrvatske uspjehe prepoznaju kao dokaz da se može imati i politika unutar i moć unutar EU.
Protuslovi u mađarskim medijima i politici: Bruxelles ili suverenitet?
Ovakav razdor u percepciji Hrvatske i njezinog statusa duboko je politički i ideološki izazov za premijera Viktora Orbána. Hrvatska ruši njegovu konstrukciju da ulazak u EU i eurozonu znači gubitak suvereniteta i moći. Umjesto toga, Hrvatska je pokazala da se ulaskom u središte Europe može strateški jačati položaj na međunarodnoj sceni, što za Orbána predstavlja prijetnju realnom stupu njegove politike i utjecaja u regiji, navodi Večernji list.
Hrvatski model pokazuje kako se jača utjecaj unutar EU, a ne gubi
U konačnici, zapadni dio Europe danas vidi Hrvatsku kao masu snage i sposobnosti, dok u Budimpešti dominira pitanje nije li upravo Hrvatska prijetnja temelju Orbánovog orbanizma. To je sukob dvaju viđenja Europe – jednog koji strahuje od Bruxellesa i drugog koji Bruxelles vidi kao izvor moći i prosperiteta. Hrvatska s LNG terminalom na Krku, pristupanjem eurozoni i rastom plaća postavlja nove standarde regionalne energije i politike, dopuštajući joj da bude više od pukog susjeda ili tranzitne točke – postaje čvorište s kojim se mora računati.
Kako je započela suradnja Hrvatske i Mađarske oko INE i MOL-a te razvoj sukoba
Podsjetimo, sukob između Hrvatske i Mađarske, posebice oko energetske politike i udjela u INI, ima duboke korijene i dugogodišnju povijest koja seže do 2003. godine. Tada je hrvatska Vlada pod vodstvom Ivice Račana odlučila prodati 25 posto plus jednu dionicu Ine mađarskoj kompaniji MOL za iznos od 505 milijuna dolara. Taj posao vodio je tadašnji ministar gospodarstva Ljubo Jurčić, a MOL je pobijedio konkurente poput austrijskog OMV-a i ruskog Rosnjefta. Ova odluka imala je za cilj povećati kapital INE i osigurati njenu modernizaciju, no s vremenom je polako postajala povod i kamen spoticanja u odnosima dviju država.
S vremenom je MOL uspostavio gotovo dominantnu poziciju na hrvatskom tržištu naftnih derivata, a upravljanje INOM postalo je izvor napetosti i političkih sukoba. Bivši hrvatski premijer Ivo Sanader optužen je za primanje mita od MOL-a u toj aferi, a odnosi su se dodatno zakomplicirali zbog pravnih postupaka i arbitraža koje su trajale godinama.
Suvremeni sukobi i energetski pritisci
U posljednjih nekoliko godina tenzije oko INA-MOL odnosa dodatno su eskalirale. Mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó optužio je Hrvatsku za ratno profiterstvo i namećući tzv. “ratnu pristojbu” na naftovod, tvrdeći da Hrvatska ne dozvoljava dovoljnu opskrbu Mađarskoj preko JANAF-a te da povećava cijene tranzita nafte i plina. S druge strane, hrvatska strana kategorički odbacuje te optužbe, ističući da je kapacitet Jadranskog naftovoda dovoljan, kao i da su cijene u skladu sa svjetskim standardima.
Pritom se naglašava da Mađarska koristi rusku naftu i plin po nižim cijenama, dok Hrvatska, kao dio EU i NATO saveza, održava i razvija infrastrukturu koja postaje ključna za energetsku sigurnost srednje Europe. Taj energetski sukob nije više samo pitanje infrastrukture, već i utjecaja i suvereniteta na regionalnoj razini.
Uloga Zslolta Hernandija i pravne kontroverze
Također treba spomenuti i ključnu figuru Zsolta Hernadija, dugogodišnjeg čelnika MOL-a, čije su optužbe i pravni problemi s hrvatskim pravosuđem dodatno opteretili bilateralne odnose. Hrvatska je tražila njegovo izručenje zbog korupcije u preuzimanju INE, no Mađarska to odbija, što se često navodi kao jedan od razloga zaoštravanja političkih odnosa između dviju zemalja.
Širi politički kontekst i utjecaj na odnose
Sve navedeno jasno pokazuje da su Povijesna prodaja udjela MOL-u i kasniji politički sukobi ključni element koji snažno utječe na percepciju Hrvatske u Orbanovom narativu. Taj spor ne uključuje samo ekonomske interese, već i duboku političku dimenziju koja dodatno unosi napetosti unutar regije i odnosa između Bruxellesa, Zagreba i Budimpešte.
Ovaj složeni kontekst važan je za razumijevanje zašto Orbán Hrvatskoj često zamjera “slijepu poslušnost Bruxellesu”, jer takva poslovna i politička matrica Hrvatske, prema njegovim riječima, ugrožava njegovu viziju suvereniteta i regionalnog utjecaja.