Odnos Donalda Trumpa i Vladimira Putina već godinama izaziva pažnju svjetske javnosti zbog neuobičajene mješavine prijateljstva, divljenja i, prema riječima bivše savjetnice Bijele kuće za Rusiju Fione Hill, – straha. Hill, koja je iz prve ruke promatrala interakcije dvojice lidera, nudi jedinstven uvid u motive i dinamiku ovog odnosa.
Jedan od najzanimljivijih trenutaka dogodio se u ožujku 2018. kada je Vladimir Putin prvi put svijetu predstavio rusku hipersoničnu raketu. Prikazao je simulaciju projektila koji pogađa neimenovani poluotok, koji je, prema riječima Fione Hill, “nevjerojatno podsjećao na Floridu”. Trump je, gledajući tu snimku, problijedio, očito zamišljajući kako njegov voljeni Mar-a-Lago nestaje u nuklearnoj eksploziji. Hill je tada stajala pokraj Trumpa i prisjetila se: “To mu je definitivno privuklo pažnju. Pitao je: ‘Zašto on to radi? Zar stvarno treba posezati za takvim predstavama?'”
Za Hill, taj je trenutak bio presudan za razumijevanje Trumpovog odnosa prema Putinu: “On pokazuje deferenciju prema Putinu jer iskreno strahuje od mogućnosti nuklearnog sukoba,” objasnila je.
Divljenje i želja za imitacijom
Fiona Hill ističe da Trump ne skriva svoje divljenje prema Putinu, kojeg vidi kao uzor i simbol snage kakav bi i sam želio biti. “Trump želi biti autokrat. Vidi sebe kao kralja, kao cara. Vidi Putina kao titana kakav i sam želi postati,” rekla je Hill. Dodaje da Trump ne prepoznaje slabosti ruskog predsjednika niti činjenicu da Rusija više nije supersila kakva je bila u doba SSSR-a – sav utjecaj je trenutno na strani Putina.
Hill je u više navrata naglasila kako Trump i Putin dijele gotovo identičan pogled na svijet: svijet podijeljen na tri sile – SAD, Rusiju i Kinu – s jasno definiranim sferama utjecaja. Trump je prvi američki predsjednik koji otvoreno želi oponašati ruskog lidera i stvoriti hiperpersonaliziranu predsjedničku funkciju, vodeći zemlju odozgo prema dolje, bez provjera i ravnoteža.
Putin manipulira, Trump ne razumije igru
Fiona Hill smatra da Putin koristi Trumpove slabosti kako bi ga manipulirao. “Putin pokušava iskoristiti Trumpove slabosti i manipulirati njime. Trump to ne može učiniti Putinu jer je previše opčinjen njime kao simbolom i uzorom,” objašnjava Hill.
Hill je svjedočila brojnim razgovorima Trumpa i Putina, uključujući telefonske pozive gdje je, slušajući ruski jezik, uočila prijetnje i suptilne uvrede koje su se gubile u prijevodu. “Mnogo puta kad Putin i Trump razgovaraju, Putin ga zapravo ismijava. To se potpuno izgubi u prijevodu. Imam puno primjera kad ga izaziva i provocira, a prijevod to sve zagladi. Taj kontekst potpuno nedostaje, a Trump nikad ne traži izvještaj nakon razgovora,” opisuje Hill.
Trumpova strategija: Pogrešna pitanja i pogrešni prioriteti
Hill tvrdi da Trump uporno odgovara na pogrešna pitanja, fokusirajući se na nekretnine, trgovinu i kontrolu resursa, dok Putin ima sasvim druge ciljeve – želi slabu Ukrajinu, a ne pregovore o prekidu vatre. “Svi to vide osim Trumpa,” ističe Hill.
Anegdote i osobni dojmovi
Hill se prisjeća i anegdota iz vremena dok je radila u Bijeloj kući. Trump ju je, primjerice, jednom zamijenio za tajnicu, a često je komentirao izgled svojih suradnica, smatrajući da žene moraju “izgledati kako treba” kako bi ih slušao. Također, tijekom priprema za sastanak u Helsinkiju 2018., Hill je morala tražiti pomoć finskog premijera da savjetuje Trumpa kako razgovarati s Putinom, jer Trump nije slušao vlastite savjetnike.
Današnji pogled Fione Hill
Danas Fiona Hill smatra da je Trump još više okružen “ulizicama i dvorjanima” koji mu ne proturječe, za razliku od prvog mandata kada je ponekad bio spreman poslušati druge. Sada je toliko uvjeren u vlastite sposobnosti da ignorira sve oko sebe. I dalje smatra da je Trumpova popustljivost prema Moskvi rezultat osobnog divljenja Putinu i zajedničkog vjerovanja u “sfere utjecaja” i “pravo jačega”.
Hill upozorava da Trump, suočen s neuspjehom u Ukrajini, neće htjeti okriviti Putina, već će tražiti drugog krivca. Također, ističe da je Trumpova strategija povlačenja SAD-a iz globalnih angažmana i zatvaranja u “tvrđavu SAD” opasna za europsku sigurnost, posebno u kontekstu novih oblika ratovanja – sabotaža, kibernetičkih napada i napada na infrastrukturu.
Utjecaj Trumpova stava na rat u Ukrajini i budućnost odnosa
Trumpov odnos prema Putinu i Ukrajini ostaje paradox: iako je upravo kritizirao Putina zbog eskalacije napada na ukrajinske gradove, nazvavši ga “ludim” i najavljujući dodatne sankcije, stručnjaci upozoravaju da njegova politika i dalje prioritizira brzo okončanje rata, čak i po cijenu teritorijalnih ustupaka Rusiji. Fiona Hill ističe da Trumpova fascinacija Putinom kao “jakim liderom” i strah od nuklearne eskalacije sprječavaju dosljedan otpor ruskoj agresiji.Unatoč novim prijetnjama sankcijama, Hill smatra da Trump “ne shvaća Putinove imperijalne ambicije, već vjeruje da se sukob može riješiti trgovačkim dogovorima”.
Ključni rizici za Ukrajinu:
Trumpov pristup rješavanju rata u Ukrajini svodi se na snažan pritisak da se što prije postigne primirje, i to upravo na linijama koje su trenutno pod ruskom kontrolom. U praksi, to bi značilo da se Rusiji prešutno priznaju svi osvojeni teritoriji, što bi neizbježno destabiliziralo Ukrajinu i otvorilo vrata za nove Putinove poteze i ambicije u regiji. Uz to, sve slabija američka potpora Kijevu dodatno bi oslabila ukrajinsku obranu, a mnogi se boje da bi to moglo dovesti do potpunog sloma otpora, ostavljajući Ukrajinu u još težoj poziciji.
Trump često javno ističe kako je glavni problem to što je Ukrajina željela ući u NATO, dok stručnjaci upozoravaju da je to pogrešno tumačenje uzroka sukoba. Prema njihovom mišljenju, Putinov pravi cilj nije obrana od širenja NATO-a, već ponovno uspostavljanje ruske dominacije nad Ukrajinom. Takav pogled na situaciju dodatno komplicira mogućnost pravednog i održivog rješenja, jer ignorira stvarne motive i dugoročne planove Moskve.
Sporazum Trump-Zelenski: Prazna obećanja?
Iako je Trump 2025. potpisao sporazum o gospodarskoj suradnji s Ukrajinom, njegova frustracija zbog Zelenskog otpora ustupcima Rusiji nije promijenila prokremljsku orijentaciju. Naprotiv, Trump više krivi Zelenskog nego Putina za produženje sukoba, optužujući ga za “povlačenje iz dogovora o dijeljenju mineralnih resursa”. Analitičari smatraju da Trumpova prijetnja carinama na rusku naftu nije strateški potez, već taktički manevar kako bi prisilio Zelenskog na popuštanje.
Procjena Fione Hill i stručnjaka:
Fiona Hill upozorava kako Trumpova diplomatska strategija, koju opisuje kao “naivnu transakcijsku diplomatiju”, propusta uočiti pravu prijetnju – Putin ne želi samo teritorijalne dobitke, već trajno slabljenje Ukrajine i destabilizaciju Zapada. Andrew Bishop iz Signum Global Advisorsa dodaje da Trumpova politika prema Ukrajini, motivirana željom za što jeftinijim rješenjima, nesvjesno pomaže Rusiji da učvrsti kontrolu nad osvojenim područjima. Uz to, analitičari Forbesa ističu da Trumpovi prijedlozi za mir, iako naizgled pragmatični, zapravo daju legitimitet ruskim zahtjevima, što dodatno otežava mogućnost postizanja održivog i pravednog rješenja.