U subotu, 25. listopada, na otočiću Daksi pokraj Dubrovnika održana je tradicionalna komemoracija u znak sjećanja na 53 žrtve koje su u listopadu 1944. godine bez suđenja pogubljene od strane partizanskih postrojbi. I na ovogodišnjem događaju sudjelovala je delegacija iz Splita, čiji je dolazak organizirala Matica hrvatska Split, čime su opet pokazali posvećenost očuvanju istine.
Okupljanje sudionika i polazak brodom s Lapadske obale, kod ljetnikovca Petra Sorkočevića (HAZU), trajao je od 9 do 10:30 sati. Oko 11 sati održana je molitva za žrtve i polaganje vijenaca kod spomenika. U 11:45 uslijedilo je svečano otvorenje Spomen sobe jugoslavenskoga komunističkog zločina na Daksi. Večernja misa zadušnica za žrtve komunističkog zločina služena je u crkvi Male braće u Dubrovniku.
Povijesni kontekst
Masakr na Daksi jedan je od najmračnijih događaja iz dubrovačke povijesti tijekom Drugog svjetskog rata. Neposredno nakon ulaska partizanskih postrojbi u grad, između 25. i 27. listopada 1944., bez ikakvog suđenja pogubljeno je 53 građana – uglednih civila, intelektualaca i čak sedam katoličkih svećenika – bez ikakvog suđenja i bez dokazane krivnje.
Među njima je bio i o. Petar Perica – poznat kao pjesnik hrvatskih marijanskih himni “Zdravo Djevo Kraljice Hrvata” i “Do nebesa nek’ se ori”. Dubrovčani su ga s poštovanjem nazivala “padre Perica”. Ovaj zločin ostaje simbol komunističkog terora nad hrvatskim stanovništvom dubrovačkog kraja.
Kronologija zločina
Partizanske snage ulaze u Dubrovnik sredinom listopada 1944. Pod izlikom “oslobođenja” vrlo brzo započinju čistke, a prvi mladići su ubijeni već 18. listopada na Orsuli, u istočnom dijelu grada. U noći s 23. na 24. listopada veća grupa uhićenih Dubrovčana prevezena je na nenaseljeni otok Daksa te smještena u staroj samostanskoj crkvi.
Partizani su žrtve izvodili jednog po jednog, svukli do gola, mučili, a zatim ubili metkom u potiljak te bacili u masovnu grobnicu. Forenzički nalazi iz ekshumacije 2009. godine potvrđuju da su svi pogubljeni imali rane od vatrenog oružja kalibra devet milimetara, a posmrtni ostaci su pronađeni bosi i bez odjeće. Neki su imali vezane ruke žicom, što dodatno potvrđuje brutalnost masovne egzekucije.
Ekshumacija i otkrivanje istine
Godinama se o ovom zločinu nije smjelo javno govoriti. Istina je došla na vidjelo tek nakon demokratskih promjena, a potpuna ekshumacija je provedena 2009. godine. DNK analizom identificirano je 18 žrtava, dok je za njih 35 identitet ostao nepoznat. Povijesno dostojanstvo je žrtvama vraćeno 19. lipnja 2010., kada su posmrtni ostaci prvi put pokopani uz dostojanstvenu komemoraciju.
Njegovanje sjećanja – zajednička obveza
Udruga „Daksa 1944./45.“ zahvalila je svim sudionicima, a osobito gostima iz Splita, kojima je dolazak omogućila Matica hrvatska Split. Kroz ovakvu suradnju i zajedničku komemoraciju naglašava se važnost povijesne istine, ali i trajnog pijeteta prema svim nevinim žrtvama.
Daksa i danas ostaje simbol tragedije ne samo za Dubrovnik već i za cijelu Hrvatsku kao najveće pojedinačno stratište i simbol nepravde, terora i ljudske patnje.
Svaka komemoracija podsjećanje je da žrtve nisu – i ne smiju biti – zaboravljene.
