Saborska zastupnica Dalija Orešković ponovno je kroz Facebook objavu demonstrirala iznimnu političku elastičnost – ili bolje rečeno, spremnost da svoju frustraciju pretoči u otrovne rečenice, bez obzira gori li kao tema dana Thompson, Crkva, domoljublje ili nešto četvrto. Ovaj put, povod za njezinu tiradu bio je odgovor Marka Perkovića Thompsona na zabrane njegovih koncerata u zagrebačkoj Areni.
Orešković nas je ponovno “počastila” svojim prepoznatljivim stilom: pompozno, dramatično i naravno, bez imalo zadrške. Thompsonov koncert nije važan zbog glazbe – važan je zbog navodne propagande i širenja “ustaške ideologije”, tvrdi Dalija. Naravno, sve to upakirano je u omiljeni narativ: “Crkva i Thompson u slavlju Ante Pavelića, a ne Isusa” i, obavezno, zabrinuto pitanje: “Što to govori o nama Hrvatima, posebno u vrijeme Božića?” Da ne nedostaje efekta ni patetike, napominje kako koncert prelazi i na datum smrti Ante Pavelića. Sve je tu – i Crkva, i politika, i Pavelić i mitovi o sljedbi i govori mržnje.
No zanimljivo, dok Dalija svojim objavama neprestano cilja “moralno dno” drugih, ne spominje ni riječ o tome koliko njezina vlastita retorika sije razdor i koliko je ona sama daleko od potrebne smirenosti i konstruktivnog dijaloga u društvu.
Razmišlja li Dalija kako njene objave pune bijesa i frustracije utječu na njenu djecu?
Ostaje pitanje – razmišlja li Dalija Orešković o tome kako njezini pamfleti utječu na njezinu djecu? Ili je majka uvjerena da je najbolji uzor kad javnost bombardira verbalnim rafalima frustracije? Vrijedi podsjetiti na slučaj jednoga saborskog zastupnika, kojega je vlastita kćerka na Instagramu posramila zbog njegovih neukusnih izjava. Kad roditelji svakodnevno siju otrov, djeca prije ili kasnije pitaju čime se roditelj zapravo bavi i čemu služi tolika količina bijesa i frustracije.
Izlizane optužbe prema Crkvi i Thompsonu
Naravno, Orešković ne bi bila ona kad ne bi još koji put ponovila već stotinu puta izlizanu tezu o Crkvi i vjeri te da Crkva svesrdno podržava Thompsonove koncerte na kojima se širi nekakav “opasan narativ”. Patetika ide toliko daleko da Thompson ispada ključni problem hrvatskog društva – dok kriminal, korupcija i afere preplavljuju scenu, Dalijin prioritet su pjesme iz 90-ih i domoljubni koncerti. S promocijom vlastitih frustracija često nadjačava glas razuma bez trunka samokritike.
Kronika “brige” za naciju
U isto vrijeme kada društvo prolazi kroz ozbiljne izazove, Orešković uspijeva iz svega izvući novu priliku za javno pjenjenje. Ona je tu kad treba podignuti palac i reći tko bi, a tko ne bi smio pjevati, tko smije slaviti, a tko ne, što je “u duhu Isusa”, a što ne. Zamislite samo da netko Daliji pokuša odreći pravo na slobodu govora ili javnog izražavanja? Odmah bi zagrmjelo da je to udar na demokraciju, slobodu mišljenja i sve ostale teme s njezine bogate liste.
Pa kad više ne bi mogla na usta, sigurno bi progovorila na stražnjicu – toliko je silna njezina potreba da uvijek iznese svoje mišljenje, ugrize, popljuje, posrami, omalovaži. Čini se da frustracija katkad jednostavno nadvlada svaki filter, pa saborska govornica ili Facebook profil postanu poligon za besplatnu terapiju, otrovno – baš u Dalijinom stilu.
