Nikada im to neće oprostiti! General Mirko Norac, zajedno s hrabrim braniteljima Gospića, ugušio je svaku želju srpskih, jugoslavenskih i komunističkih vlasti da slome srce Hrvatske. U trenucima kada je Gospić visio o koncu, Norac je odigrao ključnu ulogu u obrani grada i zarobljavanju visokog generala tzv. JNA — akciji koja je zauvijek obilježila povijest.
General Krstevski nije bio samo prvi zarobljeni neprijateljski časnik. Bio je poznat iz „Krvavog Uskrsa“, okrutnog događaja u kojem je nastradao prvi hrvatski branitelj Josip Jović. Taj dan ostao je urezan u pamćenje svakog stanovnika Gospića. Kad je Krstevski sa svojih tridesetak vojnika krenuo u pomoć opkoljenoj vojarni u gradu, JNA je naišao na odlučan otpor.
U akciji njegovog zarobljavanja sudjelovali su neustrašivi: Miljenko Filipović, general Mirko Norac, Miro Laco, Boris Prebeg, Ivan Drviš i Antonio Lekić. No, presudna figura bio je Ferdo Sučić, hrabar borac koji je, nažalost, već u travnju 1992. godine položio život u obrani rodnog Livna. Njegova hrabrost i danas odjekuje kroz sjećanja branitelja.
Gospić na rubu propasti – ali ne i pokoren
Kad je početkom rujna 1991. stigla vijest iz Zagreba da je Gospić već izgubljen, a linija obrane pomaknuta prema Karlobagu, mnogi su u gradu osjećali težinu paničnog čekanja. Grad od 12 tisuća ljudi, među kojima se gotovo 40% izjašnjavalo Srbima, bio je meta beogradskih ideologa koji su željeli pretvoriti Gospić u „Teslingrad“ – srpsku tvrđavu s granicom prema Rijeci.
Ali Gospićani nisu bili spremni na predaju. Uz pomoć specijalnih policijskih i vojnih postrojbi, kao i tridesetak specijalaca bojne Zrinski pod zapovjedništvom general Miljenka Filipovića, uspjeli su odbiti agresore i vratiti kontrolu nad svojim gradom.
Kako je rekao jedan od branitelja koji je sudjelovao u obrani: “Znali smo da je ovo naša zemlja i naš dom. Nismo mogli dopustiti da ga zgaze. Bilo je teško, ali strah se gubio pred voljom da se brani svaki pedalj tla.”
Herojsko oslobođenje i podizanje morala
Zarobljavanje generala Krstevskog bila je gromoglasna pobjeda. Za Gospić, to nije bila samo vojna pobjeda, već i moralna injekcija, nešto što je braniteljima dalo snagu i nadu da mogu izdržati i dalje.
Jedan od sudionika ovog događaja tada je rekao: “Kad smo vidjeli generala zarobljenog, srce nam je zaigralo. To nije bio samo neprijatelj koji pada, to je bio znak da možemo pobijediti.”
Uz to, grad je dobio prijeko potrebna oklopna vozila, što je dodatno učvrstilo obranu. Gospić je postao simbol neuništivosti Hrvatske, jedan od rijetkih gradova s većinskim srpskim stanovništvom koji nisu pali pod okupaciju.
Gospić je, zbog hrabrosti i odlučnosti svojih branitelja, ostao neosvojiv uporište hrvatske slobode — a akcija Mirka Norca i njegovih suboraca dokaz je da je u trenucima najveće nevolje moguće okrenuti tijek povijesti.
Još jedna od izjava jednog od veterana s bojišta sumira sav duh tog vremena: “Nismo se borili samo za sebe, nego za budućnost svoje djece i svog naroda. Čak i kad je bilo najteže, znali smo da će nas zapamtiti kao one koji nisu odustali.”
Nikada se ne smije zaboraviti žrtva ni hrabrost onih koji su stali u obranu svoje zemlje.
