A što ćemo sad? Hrvatski iseljenik Marko Franović objavio je otvoreno pismo u kojem ističe da je spreman za istraživanje logora Jasenovac uložiti milijun dolara! Nakon toga javio se i poznati hrvatski biznismen, a nadasve humanist i veliki borac za istinu Branko Roglić, koji je izjavio da se u ovu svrhu može računati i na njegovih milijun dolara!
Da se napokon počne nešto raditi na utvrđivanju istine o ovom logoru, vjerojatno bi se pridružili i drugi, kojima je već dosta da se o Jasenovcu i njegovim žrtvama, ponajprije među ekstremnim lijevima, razgovara kao na tržnici – svi sve znaju, a pravovaljanih dokaza nigdje.
Srbi su o ovom logoru već objavili pregršt laži i kleveta, pa tako ispada da umjesto da mi razgovaramo o njihovim četničkim zločinima – od Bleiburga do hrvatskoga obrambenog Domovinskog rata – trošimo snagu i vrijeme na njihove dobro smišljene provokacije.
Dakle, sada imamo „na stolu“ dva konkretna prijedloga, koja ne vrijeđaju nikoga, već žele pomoći u rasvjetljavanju istine. Tko će i kada odgovoriti Franoviću i Rogliću? Odgovor se prije svih očekuje od Vlade RH, koja bi u tom slučaju i sama trebala s financijskim sredstvima poduprijeti ove plemenite ideje. Hoće li? Pa da konačno slučaj Jasenovac skinemo s dnevnog reda i „prebacimo“ se na hrvatske žrtve u Maceljskoj šumi, na Križnim putovima, u Teznom kraj Maribora, pa sve do Bleiburga.
U međuvremenu se ponovno digla bura: treba li ili ne zabraniti pozdrav „Za dom spremni“, kao da je to najvažnije pitanje političkog, gospodarskog i sveukupnog društvenog života? Naime, oni koji neprestano govore i pišu da taj pozdrav treba zabraniti, uglavnom dolaze iz redova koji nisu sudjelovali u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu, pa čak ni u stvaranju slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države.
Ne smeta njih taj pozdrav, već činjenica da su ga u vrijeme Domovinskog rata upotrebljavali pripadnici HOS-a i što su s njim ginuli. Te i takve, a osobito neke od notornih hrvatskih „istoričara“ poput Klasića, Dežulovića, Goldsteina, Jakovine, Tomića i sličnih, potpomognute političarima i politikantima ala Kraus ili Pupovac (koji je na prošlim izborima u Gradu Zagrebu „pobijedio“ sa svega dvjesto glasova!), očito ne smetaju zločini partizana i komunista u Drugom svjetskom ratu i nakon njega.
Sve više ljudi stoga pita: koja je razlika između Jasenovca i Maceljske šume? Pretežno u tome što su u Jasenovcu najviše stradali Srbi, Romi i Židovi, a u Maceljskoj šumi manje-više jedino Hrvati. Prvo su razni hrvatski „istoričari“, koji se ne mogu pomiriti sa stvaranjem hrvatske države, stavljali „ruku u vatru“ da je u Jasenovcu ubijeno „najmanje“ 800 tisuća ljudi. Malo-pomalo taj su broj sada sveli na deset puta manju brojku. Jadno i žalosno je što baš takvi s brojem stradalih neprestano „licitiraju“ kao „babe na placu“. Danas kažu da ih je u Jasenovcu pobijeno između 80 i 100 tisuća, što drugim riječima znači da broje ljude poput „krumpira“ – može ovako, a može i onako.
Slično su brojili nesretne ljude i u koprivničkom prvom ustaškom logoru Danica. U vrijeme komunizma „istoričari“ su pisali da je ondje ubijeno 30 tisuća ljudi, a zatim su tu brojku neprestano umanjivali, da bi na kraju ispalo da ih je u godinu dana ondje stradalo svega troje. No ni za to nemaju pravovaljane, ili bolje rečeno nikakve, dokaze. Ali to nije razlog da razni političari i lokalni politikanti ne dolaze na to mjesto, polažu vijence i pale svijeće za „sve ubijene“.
Što bi se dogodilo da se i zabrani pozdrav „Za dom spremni“? Ništa! HOS-ovci bi ga i dalje nosili na svojim ratnim odorama, a mi bismo pitali: što je s ostalim pozdravima, poput „Smrt fašizmu – sloboda narodu“? Također se postavlja pitanje: gdje su svi ti današnji zakašnjeli borci za slobodnu i samostalnu Hrvatsku bili 1991. godine, odnosno što su radili u vrijeme komunizma? Većina od njih i tada je zauzimala istaknute (komunističke) položaje, što jasno pokazuje da nam je, prije svega kao žednome voda, potrebna lustracija.
Domovinski rat i borba za Hrvatsku već je duže vrijeme – posebice od smrti prvog hrvatskog predsjednika – u „drugom planu“. Ako se tako nastavi, ostat će samo „borci za bratstvo i jedinstvo“, a njih je puno više i bolje raspoređenih od onih koji su dali krv za hrvatsku Domovinu!