Jučer je bosanskohercegovački umjetnički velikan Josip Pejaković ispraćen na vječni počinak na Gradskom groblju Bare uz simbol zvijezde petokrake, što je izazvalo niz pitanja, osjećaja i različitih tumačenja. Fra Mario Knezović na svom Facebook profilu dirljivo je izrazio svoje dojmove i razmišljanja, jasno pokazujući koliko mu je Pejaković bio drag – čovjek i umjetnik koji je imao „ono nešto“, sposobnost ne samo da glumi, već i da govori i pjeva, ostavljajući snažan trag u kulturi i društvu. Ipak, simbol zvijezde petokrake na njegovom grobu nije prošao bez razočarenja i velikog upitanika.
Fra Knezović ističe kako bi nakon svega što je Josip predstavljao kao slobodoumni umjetnik možda bilo primjerenije da je grob ostao bez ikakvog obilježja, bez ideoloških ili religijskih simbola – proseban i jednostavan, ostavljen samo njegovom imenu koje je bilo simbol samo za sebe. No, činjenica da je Pejaković, ili oni koji su njegovo ime na ovaj način ispratili, odabrao baš zvijezdu petokraku, unosi jasnu ideološku dimenziju koja nije samo povijesna, već i metafizička. Zvijezda petokraka, kako fra Knezović napominje, označava mnogo više od simbola; za mnoge je ona podsjetnik na vrijeme totalitarizma, represije, pa i patnje, jer su i ljudi poput Pejakovića u određenim okolnostima bili progonjeni, zatvarani ili ubijani upravo pod tim znakom.
Ovaj simbol nije samo pitanje identiteta, već duboka eshatološka praznina – riječ je o ideološkom teretu s kojim je teško pomiriti mir i spokoj, ma koliko željeli da je drugačije. Pejaković je, poznat kao zagovornik slobode govora i kritičar vlasti, u svojim brojnim javnim istupima jasno pokazao što misli o vlasti, često koristeći oštre izraze s ciljem borbe za istinu i pravdu. Upravo zato je odabir zvijezde petokrake na svom posljednjem putovanju kao simbola za mnoge bio iznenađujuć i izaziva promišljanje o tome kakvu poruku zaista nosi.
Fra Mario, vođen empatijom i željom za poštovanjem prerano preminulog umjetnika, ipak pronalazi neku nadu u vjeri – vjeru da milostivi Bog ima svoje načine i da Josip Pejaković negdje „gore“ shvati i glasno potvrdi postojanje raja, kao što ima i Bosne. U svojim molitvama, koje upućuje svima, poziva na sjećanje i poštovanje ne samo prema umjetniku, već i prema njegovoj složenoj životnoj priči. Ovaj dirljivi apel ostavlja otvorena pitanja, ali i prostor za mir i razumijevanje, jer Josip Pejaković je, bez obzira na simboliku na njegovom grobu, ostavio iza sebe bogat i neizbrisiv trag umjetnosti i slobode.
Objavu fra Maria Knezovića prenosimo u cijelosti.
“Drag mi je bio taj čovjek i umjetnik. Imao je ono nešto. Znao je i glumiti i govoriti, a i pjevati. Kažu, premda je ta na klimavim nogama, o mrtvima sve najbolje. Zato laserski oprezno želim samo napisati dobro o čovjeku uz samo neka pitanja jer bih baš Pejaković nekome drugome postavio.
Josipe, iznenadilo me da si se ti, ili su te na danu ukopa drugi svrstali. Pokopan si pod znakom zvijezde petokrake. Ne. Nisam ja očekivao da bi bio pokopan pod katoličkim križem, pravoslavnim krstom ili muslimanskim nišanom ili židovskom davidovom zvijezdom. Očekivao sam prazno drvo. Bolje prazno bez obilježja, bez insignija, bez ičega, osim tvoga imena i prezimena. Ti si ionako bio simbol sam za sebe.
No, ti si, ili tvoji, izabrao zvijezdu petokraku i tako se svrstao misaono i ideološki. Šteta! Velika šteta! Nije samo stvar da je pod znakovljem zvijezde petokrake porušen Vukovar, granatirano Sarajevo i u opsadi držano, stvar je u tome da je zvijezda petokraka eshatološki besmisao i metafizička praznina. Vidim na fotografijama netko ti lijes naprijed nosi s obilježjem zla petokrake pod kojom su baš ljudi slični tebi u emigraciji ubijani ili na Goli otok zatvarani.
Ti si zagovarao slobodu govora i javno si u BiH govorio da na političare neće ona korona jer ona neće na izmet (ti si rekao u orginalu na g….).
Teško, premda ti to želim, možeš u miru počivati pod komunističkim simbolom mraka.
Josipe, opet nekako, ili sam naivan, mislim da će milostivi Bog naći neki kutak za tebe i da ćeš gore kod Gospodina Boga shvatiti i glasno reći: A oni će meni da nema RAJA!? Ima RAJA ima ga, kao što i BOSNE ima!
U mojim si molitvama, na što pozivam i druge!”, zaključio je fra Mario Knezović.