Malo tko se u Hrvatskoj nije susreo s problemom koji mu otežava svakodnevni život. Susjedi iz pakla, uzurpiranje veza za brod, zemlje, parkinga… A, kada potraži rješenje, dođe do poraznog odgovora – ‘za to nitko nije zadužen’.
Odlazak iz Hrvatske zbog plaća koje nisu dostatne za život jeste razlog za odlazak u druge države koje se brinu da njihovi stanovnici imaju sigurnu egzistenciju, no jedan od velikih razloga je i nered koji vlada u zakonima i nadležnostima za probleme koji se računaju kao mali, ali toliko mogu otežati život da čovjek pukne, spakira kofere i odseli.
Ovakvi problemi su jako česti, pitanje je samo kako se čovjek nosi s njima. Problem je kada takvi problemi stvaraju svakodnevni stres, kao primjerice “susjedi iz pakla” s kojima se susrećeš svaki dan. Izbor je tada jako sužen – razboliti se ili odseliti. Naime, ako potražiš pomoć shvatiš da za taj slučaj “nitko nije zadužen, a zakon ih ne predviđa”.
Male stvari koje daju kvalitetu svakodnevnom životu
I upravo ovako “male” stvari čine život. Primjera je mnogo – za jedan iz Kaštela nedavno smo čuli preko strašne priče o izmetu preko kojeg susjedi prelaze, proklizavaju i umiru od smrada. I zgrada u Kaštel Lukšiću u Majurini 22. već dugo je primjer nesloge stanara, svađa, pa čak i fizičkih obračuna zbog koji su neki odselili, a drugi bi rado to učinili.
Dogodi se jednostavno tako da se i u maloj zgradi pronađu oni koji uvijek rade neki nered, a kao podlogu koriste onu narodnu “tko jači taj kvači”. Doslovno, ovakvi susjedi pokazuju da su dovoljno “ludi” da se fizički obračunaju ako im se ostatak susjedva suprotstvi u želji za mirnim i nadasve kvalitetnim životom.
A, mir je u ovoj zgradi rijetka situacija. Nesloga tolika da nitko ne želi čistiti stubište ili biti predstavnik stanara. I upravo stoga dolazimo do situacije kada se njemački gastarbajteri vraćaju u Hrvatsku, čineći se sami sebi važni jer su radni vijek proveli u drugoj državi, bez obzira na to što su tamo radili niže poslove. Zbog zakona koji brani iznošenje njihovih imena, navest ću samo da imaju stan u prizemlju kojem su dodali nezakonito uzurpiranu zemlju ispred stana i napravili, kako kažu, garden (vrt). No, da ne budemo nepravedni, zgradu opasuju vrtovi i ispred drugih stanova, ograđeni bez suglasnosti i potpisa drugih stanara koji su, zapravo, suvlasnici zemlje oko zgrade. I sada dolazimo do glavnog problema – kontejnera za smeće čija vožnja je postala nova sportska disciplina bračnog para iz prizemlja.
Kontejnere ne žele uz “svoju” ogradu “gardena”, a ako su stavljeni na suprotnu stranu, onda im smetaju da dovezu automobil tik uz tu nesretnu ogradu. I onda bračni par susjeda iz pakla krene topiti kalorije poslije ručka vozajući kontejnere. I to ne bilo gdje, već doslovno na sredinu tuđe zemlje. Zanimljivo je da se privatna imovina jako poštuje u državi gdje su odradili svoj radni staž te im tamo to ne bi ni palo na pamet učiniti.
No, u Hvatskoj, zemlji koja ih je gostoljubivo primila iz susjedne BiH u vrijeme Domovinskog rata, dala im domovnice i omogućila da kupe stan, mogu provoditi silu, zagorčavati život ostalim stanarima, verbalno ih vrijeđati, a po potrebi i fizički se obračunavati. Mogu jer im hrvatski zakoni to dopuštaju.
Nitko nije zadužen
Naime, komunalno poduzeće “Zeleno i modro” zaduženo je zgradi dati na revers kontejnere i prazniti ih ukoliko su stavljeni na dostupno mjesto. Tako je upravo jutros, nakon što je ispraznio smeće iz jednog kontejnera koji je stajao doslovno u blatu tuđeg zemljišta, djelatnik komunalnog poduzeća putem mobitela obavijestio svog šefa da drugi puta više neće to raditi.
Komunalni redari izašli su na teren, pronašli ilegalno smetlište koje su ovi stanari napravili na tuđem zemljištu i nazvali vlasnika da ga očisti kako ne bi dobio kaznu. Nevjerojatno, ali istinito. Zapravo, komunalni redari mogu dati nalog da komunalno poduzeće očisti ilegalno odlagalište poput ovog, ako je na javnoj površini. U ovom slučaju vlasnik zemljišta može nazvati komunalno poduzeće koje će, nakon što odnese smeće, račun poslati njemu, a ne onome tko je bacio smeće.
I još jedna apsurdna situacija, koju saznaš kada se nađeš u ovoj situaciji, je da komunalni redari primjerice u Vinkovcima kažnjavaju sve vlasnike zemljišta zaraslog u travu, dok u turističkom mjestu kao što su Kaštela, takva odluka ne postoji. Tako da se turisti mogu diviti velikom broju privatnih zemljišta obraslih u travu iz kojih izlaze razne vrste zmija.
No, da se još trenutak vratimo na nesretne kontejnere čiji su kotačići prešli kilometre i kilometre. Naime, sinoć je jednom stanaru prekipjelo i umjesto šetnje do kontejnera na tuđe zemljište miješano smeće bacio direktno ispred ulaznih vrata. Mačkama koje skuplja jedna od stanarki po principu “tko jači taj kvači” bila je to zanimljiva hrana za razvlačenje. Pitanje je samo koliko će se u ovom smeću nakotiti miševa, ali i tko će od stanara prvi puknuti, a onda ćemo o svemu čitati u crnoj kronici.
Primjera je puno
A, da Kaštela i Majurina 22. ne budu jedini primjer samovolje, bezobrazluka i šerifovanja navest ću primjer i iz Segeta, svima poznatog po načelniku Zulimu koji je pojeo preko 400.000 kuna. Naime, ovdje postoji prekrasna lučica s vezovima koju su stanovnici ovog mjesta sami izgradili prije 30-tak godina. No, garanciju da će se vezati na vlastiti vez nemaju jer i ovdje postoje silnici i nasilnici koji jednostavno uzurpiraju tuđi vez. Kažu da je vez vlasništvo doslovno kao dvorište, ali da makneš nekoga tko ga je uzurpirao nema načina. Naime, ako se javiš Lučkoj kapetaniji reći će ti da oni još nisu preuzeli vezove. Ako pozoveš pomorsku policiju ne očekuj da ti oslobodi vez. Imaš još mogućnost javiti se u nadležno ministarstvo, no ono će te uputiti na Općinu, u ovom slučaju Općinu Seget gdje načelnika ne mogu dobiti ni novinari koji bi se morao javiti, a kamoli onaj tko ima ovakav problem. Naime, načelnik Općine dužan je poslati komunalne redare koji moraju narediti uzurpatoru veza da makne svoju brodicu s tuđeg veza i još mu naplatiti kaznu. No, u ovom slučaju načelnik to neće učiniti. Zašto? Možda bi to bilo pitanje za policiju. No, činjenica je da bi u ovom slučaju HDZ zaista trebao pred lokalne izbore ozbiljno razmisliti o čovjeku koji bi pošteno radio svoj posao na korist svih stanovnika, a ne samo svojoj i svoje obitelji.
Ministar demografije i useljeništva Ivan Šipić, pred sobom ima težak zadatak koji zasigurno neće moći uspješno izvršiti dok se ne riješe ovako “sitne”, a za ljude velike i bitne stvari – utjecati na donošenje odluka i zakona koji bi zaštili kvallitetu života stanovnika Hrvatske.