Iza Hrvatske je još jedan dan u kojem su se pokazale niskosti i mržnja. Dan u kojem narod nitko ništa nije pitao. Dan u kojem su maske pale. Još jednom je i predsjednik Zoran Milanović igrao se fakina, dok je premijer Andrej Plenković trijumfirajući pokušavao sakriti bahatost.
Kada me u sitne sati probudi prijatelj Dalmatinac izigravajući slavonskog bećara i kaže “šubi dubi dajke, di si ti đubre jedno” i na to onako sočno kroz zube, lijepe ko slavonska taraba, opsuje mi mater, znam da iz njega govori pivo i samo mu kažem “daj odjebi u skokovima” i spustim slušalicu. I sutra smo opet dobri.
Ali, što reći predsjedniku države koji izigrava zagrebačkog uličnog fakina i rječnik mu se na press konferenciji sastoji od nazivanja predsjednika Županijskog suda i novog Glavnog državnog odvjetnika probisvjetom, tipom, Turetom, vucibatinom, pametnjakovićem, zadnjom kriminalnom vucibatinom te komentira kako da je znao da Mamića prate ni iz klozeta ne bi izašao.
Premijera Plenkovića naziva AP gojencem koji se ogradio šancem sedmočlanog komiteta i na kraju okružio partijom. Politička kabala i klatež, gojenci i svi ostali likovi i poganci nazivi su kojima kiti političare spektra koji nije njegov.
A, onda sve u svrhu duhovitosti opuštenog fakina kojem još nedostaje cigareta koja dogorijeva među prstima i dobra rokerska kožna jakna, osvrne se na zasluge zbog kojih su izašla “sva ova pisamca i ova romansirana biografija madam Pompadur, a i ovog Tureta” I dok izgovara ime madam Pompadur fakin Milanović, kao i svi fakini koji pokušavaju osvjiti “komada”, dok on osvaja novinare, izgovori to ime provučeno kroz mnoge plahte i jastuke, na jeziku ljubavnika – francuskom.
“Objavili su to i hvala Bogu da su to objavili, jer javnost bi bila prikraćena za zlatna saznanja s kakvim vucibatinama imamo posla,”kaže i smješka se kao mačak koji će poslije ručka zdimiti u susjedno dvorište kod zgodne mačke.
“Pozvao sam na otpor protiv zabrane takvih objava,” kaže, i da slučajno ne zaboravi kao što je nekako počeo zaboravljati “kako se to kaže na hrvatskom”, naglasi kako će svakog tko bude osuđen za sporno djelo, odmah, iz kuka pomilovati.
Pohvalno, jer Slavonac kada je ljut obično kaže “iz kuka ću ti noge iščupati”, a naš fakin predsjednik pomiluje.
I tako zaključi nonšalantno kako je ovo “prvi puta od druga Tita da partija sudjeluje u izboru čovjeka koji hapsi i zatvara”, dobacivši lagano “nemoj da mi kvariš raspoloženje”. Pa ti sad vidi.
Plenkoviću je poručio “da mu rijeke pravde dolaze”, prije nego je ispričao kako je Turudić za vrijeme njegovog mandata na mjestu premijera prošao provjeru.
“Na provjeri je govorio o sebi kao drug Tito Veljku Bulajiću s kubanskom cigarom.“
Gledam kolege novinare koji sve to moraju slušati i o tome pisati i ne mogu vjerovati na kakvo smo dno pali. Nakon teroriziranja predsjednika države Zorana Milanovića i počesto premijera Andreja Plenkovića, novinari bi trebali dobiti benificirani radni staž.
Što reći o ljudima koji nisu u stanju suvislo međusobno razgovarati, koji se časte raznim uvredama dok jedan izigrava fakina, a drugi se bahati, i sve to dok zemlja čiji im je narod dao da u njihovo ime i za njihovu dobrobit upravljaju njome – osiromašuje, potkrada se, ostaje bez stanovnika…
Ono što je Hrvatska davno trebala učiniti je provesti lustraciju i konačno krenuti naprijed. Time bi konačno priči o partizanima koji još uvijek dobivaju mirovine i ustašama kojima Srbi plaše malu djecu, UDBA-i i KOS-u došao kraj. Naša prelijepa Hrvatska država previše je mladih života dala za ovu farsu i igrokaz koju igraju dva čovjeka i “duboka država”.
No, ako narod još uvijek ne shvaća da njegov glas na izborima znači budućnost, pa i onu njihove djece, zalud je penjati se na stabla i vikati. Ako narod još uvijek ne shvaća da je lustracija u njegovim rukama, a ne u rukama političara koji su sluge naroda, Hrvatska će biti zemlja u kojoj nećemo pjevati o plavom moru, ljubavi i klasju žita.
Vlado Gotovac je poručio: “Čuvajte mi Hrvatsku od niskosti i mržnje“, a Antun Branko Šimić opomenuo: “Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!” Zar smo toliko pali da smo sve zaboravili…ponos naših pradjedova, djedove u polju kako s ljubavlju gledaju ovu našu hrvatsku zemlju, očeve, sinove i kćeri, braću i sestre, prijatelje kako s krunicom oko vrata i puškom na ramenu kreću u obranu domovine spremni za nju umrijeti!?
Vjera, ljubav i domovina – zar ćemo sve to dati!?