U subotu, 22. lipnja, u dvije šume, dvije različite obljetnice.
Ona u šumi Brezovica pored Siska bila je službena, tamo je 22. 6. 1941. osnovan Prvi sisački partizanski odred, pa se tim povodom u Hrvatskoj obilježava i Dan antifašističke borbe.
Istoga dana, ali „neslužbeno“, u šumi pokraj naselja Sošice na Žumberku okupili su se hrvatski branitelji i brojni drugi građani u znak sjećanja na jedan od niza strašnih ratnih zločina, koji su se tijekom i nakon završetka Drugog svjetskog rata dogodili na ovom mjestu, kad su partizani, među ostalim, bacili u jamu Jazovka 814 ljudi- Hrvata, uglavnom ranjenika, zdravstvenog osoblja i časnih sestara, koje su odveli iz zagrebačkih bolnica.
Notorni predsjednik „antifašista“, Franjo Habulin, ovako je jednom objasnio kako su nevini Hrvati završili u Jazovki:
„U svibnju 1945. (dakle, nakon završetka II. svjetskog rata!) jedinice NOV-a, po ulasku u Zagreb, u bolnicama su našle veliki broj ranjenika-ustaša, policajaca i pripadnika raznih represivnih jedinica nacističke vojske, koji su odgovorni za brojne žrtve. Bili su to ljudi različitih nacija, iz Europe, pa čak i iz Azije. (sic!) Dakle, nisu bili samo Hrvati, što je razvidno iz liječničkih lista, koje se, nadamo se, još nalaze u Državnom arhivu. Ti ljudi su, zbog počinjenih zločina završili u Jazovki, a ne zbog svoje nacionalne ili vjerske pripadnosti. Vjerojatno je bilo i onih, koji nisu trebali tamo završiti,“ rekao je „mladi partizan“, inače rođen 1956.
Što tu nije jasno?
Tko je bio protiv, završio je u Jazovki, iako ni jednom od tih koji su doživjeli tako strašnu sudbinu ništa sudski nije dokazano.
Po raznim habulinima i pupovcima, mesićima, čačićima, i pusićima i goldsteinima i klasićima to nije ni trebalo, tim prije jer bi to bilo samo „gubljenje vremena“.
Međutim, i ovog smo puta u šumi Brezovica mogli čuti da je odred, koji se sastojao od nekoliko ljudi, bila prva „antifašistička postrojba ne samo u Hrvatskoj, nego i u ovom dijelu Europe!“
Naravno, to je još jedna kontinuirana partizansko-komunistička laž.
Naime, kao prvo Drugi svjetski rat je počeo 1. rujna 1939. napadom Njemačke na Poljsku, pa se uz ostalo postavlja pitanje: je li u ovom dijelu Europe, sve do „ustanka“ nekoliko partizana-komunista u šumi Brezovica, nije bilo baš ni jedne ratne postrojbe, već su se njemačkoj i inoj sili „prvi“ suprotstavili s nekoliko starih pušaka ovi koji su se nazvali Prvi sisački partizanski odred?
Pored toga, ako su oni bili „prvi“ naoružani partizanski odred koji je stao u obranu Jugoslavije, kako to na obilježavanje ove svečanosti ne dolazi nitko, ali baš nitko iz ostalih bivših, propalih jugoslavenskih republika, jer tih šest-sedam partizana nisu branili samo „brezovečku šumu“, već su bili i „svjetlost u tunelu“ u partizanskoj borbi, odnosno putokaz i ostalima diljem Jugoslavije da krenu u borbu!
A do dana njihova osnivanja rat je u Europi bjesnio na sve strane!
Sreća je, da se malo našalimo, što je tijekom lipnja 1941. osnovan Prvi partizanski odred, jer da nije, tko zna tko bi se i kada suprotstavio njemačkoj i ostaloj sili!?
U Drugom svjetskom ratu oni su se borili i za Hrvatsku, ali u okviru Jugoslavije, dok su se hrvatski branitelji u Domovinskom ratu borili za Hrvatsku, bez Jugoslavije.
Zašto se i zbog čega onda ne obilježava i Prvi hrvatski braniteljski odred, odnosno dan kad je počela obrana Hrvatske od Srba, Crnogoraca, JNA i domaćih izdajnika?
Naime, u Hrvatskoj su najveći blagdani 18. studenoga, kad su okupirani Vukovar i Škabrnja te 5. kolovoza kad smo oslobodili Knin.
A zašto nije blagdan i na dan kad je počeo hrvatski obrambeni Domovinski rat ili na dan kad je na početku agresije pukla prva hrvatska obrambena puška?
E, moj narode!
