Alexej Navalni je osuđen za prkošenje vladinim dužnosnicima, pronevjeru, prijevaru, kršenje uvjetnog otpusta i nepoštivanje suda. Osuđen je na 19 godina zatvora 2023. godine, ali je umro samo šest mjeseci kasnije.
Najistaknutiji kritičar predsjednika Vladimira Putina je umro, no ostaje pitanje tko je bio čovjek koji se borio protiv ruske države i odbijao šutjeti?
Državna zatvorska služba priopćila je da se Aleksej Navalni “osjetio loše nakon šetnje, gotovo odmah izgubivši svijest” 16. veljače. U priopćenju stoji da su 47-godišnjaka neuspješno pokušali reanimirati.
Političar je osuđen na 19 godina zatvora u kolovozu 2023. nakon što je proglašen krivim za optužbe za ekstremizam u vezi s njegovom Zakladom za borbu protiv korupcije (FBK). Navalni je već bio u zatvoru zbog drugih optužbi za koje je rekao da su politički motivirane.
Zaklada koju je osnovao 2011. nastojala je diskreditirati predsjednika Putina i njegove suradnike putem internetskih dokumentaraca za koje se tvrdi da razotkrivaju njihov raskošan stil života. Njegova uporna kampanja donijela mu je mrežu odanih sljedbenika u Rusiji i izvan nje.
No, zbog nje je više puta zatvaran, zabranjeno mu je bilo kandidirati se za političke dužnosti, a na kraju je otrovan nervnim otrovom novichok iz sovjetske ere 2020.
Liberali u Rusiji gledali su na njega kao na Mandelinu ličnost i nadali se da će biti pušten kako bi na kraju preuzeo mjesto predsjednika.
Ukrajinsko naslijeđe
Aleksej Navalni rođen je u obitelji vlasnika tvornice u selu Butyn zapadno od Moskve 1976., ali je odrastao u Obninsku, oko 60 milja jugozapadno od ruske prijestolnice.
S očeve strane bio je Ukrajinac, a ljeta je provodio kod bake Ukrajinke u gradu blizu Černobila odakle potječe njegova obitelj.
Kao jedan od razloga svoje borbe protiv moskovskog režima gospodin Navalni je naveo zlostavljanje lokalnog stanovništva Černobila nakon nuklearne katastrofe 1986..
Nakon raspada Sovjetskog Saveza, gospodin Navalni je diplomirao pravo na moskovskom Sveučilištu prijateljstva naroda 1998. prije nego što je 2001. upisao drugi studij, ovaj puta ekonomije.
Otprilike u to vrijeme Putin je došao na vlast uz potporu kruga oligarha koji su kupili državne tvrtke i sponzorirali njegovu stranku Ujedinjena Rusija.
Osnivanje Zaklade za borbu protiv korupcije
Odmah na početku, gospodin Navalni je izrazio nacionalističke i antiimigrantske stavove. Njegov fokus na korupciju u vladi uvelike je zamaglio ranije komentare o muslimanima u Rusiji, ali 2021. Amnesty International mu je povukao status “zatočenika savjesti” nakon što se nije uspio distancirati od njih.
Pridružio se liberalnoj oporbenoj stranci Yabloko 2000., ali je izbačen zbog “nacionalističkih aktivnosti” 2007.
Dok je radio kao odvjetnik početkom 2000-ih, gospodin Navalni je počeo pisati blog, s početnim ciljem prosvjeda protiv neobuzdanog pretjeranog razvoja u Moskvi. Kako su godine prolazile, a Putinov stisak na vlasti jačao, njegove su se kampanje fokusirale na korupciju državnih organizacija poput plinskih i naftnih divova Gazproma i Rosnefta.
Kupio je male udjele u tvrtkama zajedno s nekim državnim bankama kako bi na skupštinama mogao postavljati nezgodna pitanja o njihovom financiranju.
Godine 2010. osnovao je RosPil, antikorupcijski projekt koji su vodili odvjetnici koji su pratili potrošnju državnih organizacija i omogućili im da iznesu nekoliko slučajeva pred sud. Godinu dana kasnije osnovao je svoju glavnu Zakladu za borbu protiv korupcije, koja sada ima milijune sljedbenika diljem svijeta putem različitih kanala društvenih medija.
U prosincu te godine, nakon raširenih izvješća da su ruski parlamentarni izbori namješteni, tisuće su se okupile u Moskvi kako bi osporile rezultate. Gospodin Navalni bio je prvi od oko 300 ljudi koji su uhićeni. Zbog “prkošenja državnom službeniku” osuđen je na 15 dana zatvora.
Nakon što je Putin ponovno izabran, a Navalni postao ozloglašen, počele su se gomilati optužbe protiv čelnika oporbe. Jedna od prvih 2012. bila je za pronevjeru državne drvne tvrtke Kirovles.
Kandidatura za gradonačelnika Moskve
2013. godine Navalni se kandidirao za gradonačelnika Moskve, zauzevši drugo mjesto s 27% glasova i primivši oko 97,3 milijuna rubalja za financiranje kampanje.
U odvojenom slučaju 2014. godine koji uključuje rusku podružnicu francuske kozmetičke tvrtke Yves Rocher, Navalni je stavljen u kućni pritvor i zabranjeno mu je korištenje interneta. Njegov tim nastavio je ažurirati blog za njega. Na kraju mu je izrečena uvjetna zatvorska kazna od tri i pol godine – ali je zatvoren njegov brat Oleg.
Krajem 2015. prvo dugoročno istraživanje koje je provodila Zaklada je objavljeno.
Dokumentarni film na YouTubeu Chaika optužio je tadašnjeg ruskog glavnog tužitelja Yuryja Chaiku za korupciju i veze s ozloglašenom kriminalnom skupinom – i imao je 26 milijuna pregleda.
Godinu dana kasnije gospodin Navalni objavio je svoju namjeru da se kandidira na predsjedničkim izborima 2018., ali mu je na kraju zabranjeno sudjelovati zbog ishoda “slučaja pronevjere Kirovlesa”, što je izazvalo osude EU-a i šire međunarodne zajednice.
Još jedan YouTube dokumentarac izašao je van – ovaj puta o bivšem premijeru Dmitriju Medvedevu i njegovom navodnom carstvu palača, objavili su Navalni i njegov tim u ožujku 2017., prikupivši sedam milijuna pregleda već u prvom tjednu.
To je izazvalo skupove diljem Rusije, kasnija uhićenja i zatvaranje Navaljnog zbog organiziranja neovlaštenih prosvjeda. Na jednom prosvjedu grupa nepoznatih napadača napala ga je dezinficijensom koji mu je oštetio desno oko.
Trovanje Novichokom
Tek prije četiri godine borba Navaljnog protiv Putina dospjela je na naslovnice izvan Rusije.
Naime, 20. kolovoza 2020. vraćao se u Moskvu iz sibirskog grada Tomska, gdje je radio s lokalnim aktivistima, kada mu je u zrakoplovu teško pozlilo. Pilot je hitno sletio u obližnji Omsk, a Navaljnom je pružena hitna bolnička pomoć.
Njegov tim odmah je optužio Kremlj da ga je otrovao, što su oštro demantirali, a on je, još u komi, avionom prebačen u Berlin.
Nakon opsežnih testova, brojni njemački liječnici potvrdili su da je bio otrovan novichokom – istim nervnim otrovom iz sovjetske ere kojim su otrovani bivši agent KGB-a Sergej Skripal i njegova kći Julija u Salisburyju 2018. godine.
Oporavak mu je trajao pet mjeseci, a uz njegovu postelju bili su supruga Yulia, kći Dasha i sin Zakhar.
Unatoč riziku od uhićenja, gospodin Navalni vratio se u Rusiju u siječnju 2021. i odmah je pritvoren zbog navodnog kršenja uvjetne kazne iz slučaja Yves Rocher.
Novi val prosvjeda protiv Putina
Vijest o njegovom uhićenju izazvala je neke od najvećih prosvjeda u Rusiji od dolaska Putina na vlast i rezultirala uhićenjem tisuća prosvjednika.
Navalni je osuđen na dvije i pol godine zatvora zbog kršenja uvjetne kazne, no njegov je tim objavio ažuriranja putem njegovih računa na društvenim mrežama, a među njima je bila vijest o trotjednom štrajku glađu.
U lipnju 2021. sud u Moskvi zabranio je njegovu Zakladu i proveo niz racija s ciljem gašenja njezine mreže. Neki članovi tima bili su prisiljeni pobjeći iz Rusije.
Nakon invazije na Ukrajinu u veljači 2022. Navalni je koristio svoje postove na društvenim mrežama i pojavljivanja na sudu kako bi prosvjedovao protiv rata. Na jednom ročištu invaziju na Ukrajinu je opisao kao “glupu” i “izgrađenu na lažima”.
Mjesec dana kasnije, u kratkom roku, vraćen je na sud i dobio još devet godina zatvora za pronevjeru i nepoštivanje suda prije nego što je prebačen u zatvor s najvećom sigurnošću u Vladimiru, u zapadnoj Rusiji.
To nije spriječilo njega i njegov tim u ponovnom pokretanju antikorupcijskog pokreta i podnošenju tužbi zbog njegovog tretmana u zatvoru, što je, kako je rekao, uključivalo i to što je bio prisiljen slušati jedan od Putinovih govora 100 dana zaredom.
Unatoč zabrinutosti njegovog tima za njegovo zdravlje i da bi ga mogli otrovati iza rešetaka, Navalni je ostao prkosan i rekao kako će njegova smrt samo dodatno potaknuti prosvjedni pokret.
Međutim, u kolovozu 2023. njegovoj je zatvorskoj kazni dodano još 19 godina nakon šest odvojenih kaznenih prijava, uključujući poticanje i financiranje ekstremističkih aktivnosti i stvaranje ekstremističke organizacije.
16. veljače, Federalna zatvorska služba Yamalo-Nenetsa rekla je da se “u kaznenoj koloniji br. 3, osuđenik AA Navalni nije osjećao dobro nakon šetnje, gotovo odmah izgubivši svijest”.
“Medicinski djelatnici ustanove odmah su stigli na lice mjesta te je pozvana ekipa hitne medicinske pomoći,” navodi se u priopćenju.
“Provedene su sve potrebne reanimacijske mjere, ali nisu dale pozitivne rezultate. Liječnici Hitne pomoći konstatirali su smrt osuđenika.”
Među prvima koji su odali počast gospodinu Navaljnom bio je predsjednik Vijeća EU Charles Michel.
Rekao je da se “borio za vrijednosti slobode i demokracije” i “podnio najveću žrtvu”.
Dobitnik Nobelove nagrade za mir Dmitry Muratov, urednik najpoznatijih ruskih nezavisnih novina Novaya Gazeta, opisao je to kao “ubojstvo” i rekao kako vjeruje da su zatvorski uvjeti doveli do smrti gospodina Navaljnog.
