U vrijeme poglavito pred vikende ili blagdane nema milosti ni za one koji na ulici prose!
Tako je svojedobno jedan čovjek sa zagrebačkog područja u jednom podravskom gradu uhićen jer je od ljudi molio (dakle nije krao!) koji euro da preživi koji dan. Ali, nema milosti za takve. A nema ni posla! Po žurnom postupku odveden je na Prekršajni sud.
Kažnjen je s tjedan dana zatvora i šest mjeseci zabrane dolaska u ovaj grad! Uz to, oduzeli su mu i nekih petnaestak eura koje su mu našli u džepu. Zakon je zakon. I svi su jednaki pred njim. Neće više taj četrdeset i šestogodišnjak na ulici iskazivati teško imovinsko stanje i uznemiravati građane, moleći da mu udjele euro ili dva!
Osim toga, takve ne zove Stanković i slični u tv-emisije, niti novinari s njima ne rade intervjue, da se i oni mogu opravdati za „teške“ zločine. Šteta, jer bi baš od tog i sličnih, (da se malo našalimo), kojih je „puna“ Hrvatska, mogli bi čuti u kakvoj zemlji živimo, odnosno jesmo li se borili za državu u kojoj je „bolje“ krasti nego prositi.
Oni koji su optuženi za milijunske prijevare, nemaju takve „povlastice“ da ih na određeno vrijeme „istjeraju“ iz grada, odnosno da im zabrane recimo dolazak u grad u kojem su pokrali sve što se pokrasti dalo. Takvu „privilegiju“ imaju samo oni koji isprose nekad kunu, a danas koji euro! Što bi taj prosjak dobio da je, zamislite, nekome ukrao 10 eura? Valjda bi ga doživotno istjerali iz grada.
A koliko bi bio kažnjen da su ga uhitili da na ulici plače, jer nema ni za kruh? U Zagrebu, primjerice, ako vas negdje u centru grada „pritisne“, a nemate euro ili dva, ne možete ni u WC. Pjesnik bi rekao: „Mala nužda jedan, a velika dva!“.
